Osnovna škola "Vladimir Nazor" Đakovo

Projekt Priča jesenskog šešira provela sam početkom studenog s učenicima petih razreda na satu hrvatskoga jezika. Projektima omogućujemo učenicima aktivno sudjelovanje u svim etapama rada te kroz različite aktivnosti učenici ostvaruju planirane ishode. Zanimljiv projekt je osmislila kolegica Anita Šojat (autorica čitanki za Hrvatski jezik, ŠK), a radim ga već nekoliko godina sa svojim učenicima. Ovakav projekt služi kao izvrstan uvod u sve nadolazeće projekte učenika petih razreda u kojima se od učenika zahtijeva promišljanje, planiranje, prosuđivanje te kreiranje, odnosno stvaranje kao najviše razine kognitivnih procesa prema revidiranoj Bloomovoj taksonomiji. Učenici su se zabavljali, družili, ali i učili. Naučili su kako pripremiti javni govor te na koji način svoju priču jesenskog šešira najbolje predstaviti.

Učenicima sam na početku školske godine govorila o svim projektima koje ćemo raditi u tekućoj godini, upoznala sam ih s načinima rada, fazama pripreme i predstavljanja radova. Učenici su s oduševljenjem prihvatili sve moje predložene projekte te su neke od projekata nadopunili svojim željama i savjetima koje sam uvažila i uvrstila u konačni plan.

 U uvodnom satu smo razgovarali o samom projektu Priča jesenskog šešira, učenici su međusobno iznosili svoje ideje te su počeli s pisanjem plana rada. Najvažnija faza je faza pripremanja te su učenici zapisali što sve trebaju napraviti, kako će to učiniti, tko će im u tome pomoći, koliko im vremena treba za određenu aktivnost. Na taj su način učenici postali svjesni svojeg učenja te planiranja učenja. Zanimljivo mi je što su neki učenici pisanje plana rada i učenja kasnije preslikali  i na neke druge aktivnosti, primijetila sam da često zapisuju nekakve bilješke. Rekli su mi da im je lakše kad si zapišu što trebaju napraviti jer na taj način postaju svjesni što se od njih očekuje, a i da im je taj okvirni plan dobra pomoć u planiranju učenja i izvršavanju aktivnosti.

Slijedili smo upute iz čitanke te smo već na prvom satu odradili prvi dio projekta, fazu pripremanja. Nakon toga su učenici samostalno skupljali jesenske plodove prema osobnom interesu, lišće, kestenje, kukuruzovinu, kukuruz, šipak, bundevice i orahe. Drugu fazu, fazu stvaranja učenici su izvršavali kod kuće. Lijepili su i pričvršćivali plodove na svoje šešire. Neki su učenici načinili šešire od hamer papira ili kartona. Svom šeširu su trebali nadjenuti ime te smisliti priču o svom šeširu. Priču su pisali u prvom licu jednine kao da su oni sudionici priče. Priču su trebali naučiti pripovijedati te uvježbati kao javni govor kako bi na satu predstavljanja svoju priču najbolje predstavili svojim prijateljima u razredu, pazeći na govorne vrednote, izražajnost u govorenju i sigurnost u nastupu. Naglasila sam da je vrlo važno prenijeti emociju lika slušateljima na što su također trebali obratiti pozornost pri govorenju.

Tijekom tri tjedna učenici su prikupljali plodove, sušili ih i lijepili na šešire te su u tom vremenu pripremali i svoj javni govor. Učenicima sam dala smjernice za vrednovanje šešira i priče tako da su unaprijed znali koji su kriteriji vrednovanja te su, slijedeći smjernice, uspjeli uspješno izvršiti zadatak. Dan predstavljanja, treća faza projekta. Svi smo bili uzbuđeni, prije početka sata učenici su promatrali šešire, komentirali kreativnost i izvedbu, a osmijeh im nije silazio s lica. Učenici su prije predstavljanja objasnili kako su napravili šešir, odakle su prikupili plodove, jesu li sami radili ili im je netko pomogao, koliko im je trebalo vremena te kako su se osjećali dok su radili na tom projektu (samovrednovanje). Učenicima zadala zadatak da vrednuju sve uratke, šešir, priču i izvedbu priče. Otkrila sam im da će troje najboljih prema njihovom odabiru imati priliku predstaviti Priču jesenskog šešira u školskoj knjižnici za tjedan dana, zajedno s ostalim najboljim pričalicama iz druga dva razreda.

Ponovno se osjećaj uzbuđenja vidio na njihovim licima. Podijelila sam im kartice na koje su učenici upisivali ime učenika i ocjenu za šešir te ocjenu za izvedbu priče. Svaki učenik je predstavio i opisao svoj rad, prilikom izvođenja priče šešire su stavili na glavu i započeli svoju priču. Kriterije vrednovanja sam prikazala na projektoru te sam prije predstavljanja učenike uputila u pravilno izražavanje

( neverbalni znakovi, glasnoća govora, razumljivost, osjećajnost, intonacija, tečnost u pripovijedanju..).

Učenici su predstavljali svoje radove koji su nas sve ugodno iznenadili svojim maštovitim i nerijetko duhovitim monolozima. Svaki učenik je odmah dobio povratnu informaciju, učenici su komentirali što im se svidjelo te što bi u izvedbi promijenili ili poboljšali.

Primjer vršnjačkog vrednovanja

Nakon što je djevojčica Lucija predstavila priču svog šešira, učenici su se javljali želeći prokomentirati što im se svidjelo te što bi se moglo popraviti.

Ivona: „Ja bih htjela reći da je bila jako izražajna, da joj je šešir baš onako raznolik i raskošan te da je u priči dobro koristila dinamiku, onako lijepo je išla, da je stala na zareze i točke i da je bila baš dobra.“

Filip: „Ja bih htio reći da mi je šešir isto malo prazan, ali ipak dobro izgleda, što se tiče priče držala se jesenske teme, jedino mi je skrenula s teme kad je govorila o psu.“

Sara: „Priča ima početak, glavni dio i kraj, to mi se sviđa, nije ni blizu nekim pričama, sviđa mi se što je priča raznolika, možeš se uživjeti, ima i pjesničkih slika, izražajno je govorila, a šešir, kao što je i Filip rekao, mogao se malo još nadopuniti, ali ni ovako nije loš.“

Emanuel: „ Šešir, lijep je, lijepo je ukrašen, iako malo fali te popunjenosti, a za priču bih rekao da ima to što se tiče priče, samo što po meni nije baš na zareze pazila, na te pauze u govoru, po meni je prebrzo pričala.“

Nikola: „ Meni je priča presavršena, nije ni prekratka ni predugačka, šešir mi se sviđa, ima sve na njemu, nije da mu fali neki dio, po meni bi trebala dobiti pet, a sad ne znam kako će biti, to je moje mišljenje.“

Iako su učenici tek dva mjeseca u petom razredu, vidi se njihova spremnost za suradnju i sudjelovanje u vrednovanju, trude se izraziti mišljenje argumentirano, uglavnom paze na osjećaje onih koje komentiraju, iako se poneki još nespretno i nesigurno izražavaju, ali pa broju podignutih ruku možemo zaključiti da vole izraziti svoje mišljenje, da im je važno sudjelovati te pohvaliti ono što je bilo dobro. Ja sam prezadovoljna njihovim angažmanom i povratnim informacijama jer vršnjačkim vrednovanjem razvijaju i komunikacijske vještine te na taj način razvijaju svoje kritičko mišljenje.

Ovakvim malim projektima omogućujemo učenicima izraziti svoju kreativnost, predstaviti ju na najbolji mogući način, kroz opuštenu atmosferu u kojoj učenici uživaju, zabavljaju se i uče.

Maja Vuka, prof. hrvatskog jezika i književnosti, učiteljica  mentorica i dramska pedagoginja