Osnovna škola "Vladimir Nazor" Đakovo

    Dana 15.04.2015.godine, točno u 8 sati ujutro, krenuli smo prema Slavonskome Brodu. Sjedila sam s Antoniom Drmić. Bilo je super,no brzo smo došli do Slavonskoga Broda.

    Inače,Slavonski Brod je 7. najveći grad Hrvatske. U njemu živi preko 55.000 stanovnika. Prije nego što smo izišli iz autobusa,sa sobom smo ponijeli: sendvič,vodu,novac i mobitel.Prvo odredište bilo nam je kazalište.Inače,to je kazalište građeno na trijemovima brodske tvrđave,a u tadašnjoj Jugoslaviji,bila je to vojarna. U kazalištu smo gledali kazališnu predstavu“ LutonjicaToporko i devet župančića“. 

Bilo je zabavno i smiješno. Nakon kazališne predstave, krenuli smo prema brodskoj tvrđavi. Tvrđava je građena šezdeset godina,a gradnja same tvrđave počela je 1715.godine. U samoj tvrđavi posjetili smo zatvor,ljekranu i kovačnicu. U zatvoru smo čuli kako su sve ljude osuđivali. Ostati preko zime u zatvoru,isto je kao i smrtna kazna. U ljekarni smo pak, razgovarali o mnogim lijekovima i bolestima. U kovačnici smo se susreli s kovačem koji izrađuje potkove,oruđa,oružja... Čak je i Lana Kružić za pomaganje u pravljenju potkove za nagradu dobila novčić. Nakon toga,krenuli smo na jedno brdo. Pogled s tog brda je prekrasan,jednostavno neprocjenjiv! Nakon četrdesetak minuta hoda,došli smo ponovno pred kazalište. Čuli smo i  nekoliko rečenica o samome kazalištu,a potom porazgovarali o spomeniku koji se nalazi nasuprot kazališta. Spomenik odaje počast poginulim braniteljima Slavonskoga Broda i okolice. Na spomeniku se nalazi čak 400 imena i prezimena onih branitelja koji su se hrabro borili za svoju domovinu. Tu je još jedan spomenik, on prikazuje majku koja u naručju predaje svoga sina jedinca. U ratu je poginulo i dosta djece.
Napokon smo krenuli prema gradu. U gradu smo vidjeli grb Brodsko-posavske županije. Čaplja,spis,riba,polumjesec i pet zvijezda sa šest krakova,dijelovi su toga grba. U samome gradu,nalazi se i kuća Ivane Brlić Mažuranić. To je naša najpoznatija spisateljica bajki. Proslavila se knjigom Čudnovate zgode šegrta Hlapića i zbirkom pripovijedaka Priče iz davnine. Ivana je rođena u Ogulinu 18.travnja 1874.godine. Unuka je poznatog bana Ivana Mažuranića. Vatroslav Brlić bio je njezin muž i imali su sedmero djece. Nakon dvadesetak minuta sunčanja, fotografiranja i  odmaranja u hladu, šetali smo uz rijeku Savu. Šetnjica uz rijeku Savu zove se kej. Uz to smo se slikali i kraj kipa Potjeha. Spomenula sam zbirku pripovijedaka Priče iz davnine,a u njoj se nalazi i pripovijetka Kako je Potjeh tražio istinu . Još smo malo šetali uz Savu, prošli kraj makete Slavonskoga Broda i došli do Crkve svetog trojstva i samostana. Ispred najveće crkve u Slavoniji, nalazi se i spomenik ,Crni križ. U tom je samostanu neko vrijeme boravio i Dragutin Tadijanović. Tamo je napisao svojih devet pjesama. Nakon toga krenuli smo prema NK Marsoniji. Kroz ogradu smo pogledali stadion. Nakon ručka sljedeća postaja bila je Zoološki vrt. Najviše su mi se svidjele: dvije male koze, ljama, medvjed, labudovi, guske, purani, patke i papagaj Koko!
Koko je bio malo sramežljiv,no za kraj nam je otplesao havajski ples. Svi smo se smijali i zabavljali. Kada smo krenuli  prema Slatkici,nedostajale su nam dvije djevojčice. Bile su to Laura i Danijela. Nastavnice su brzo krenule prema njima i na svu sreću,našle ih! Napokon smo krenuli prema Slatkici. Kada smo došli,saznali smo da nema sladoleda. Onda smo saznali da nema ni kolača,a da stvar bude još bolja,sami smo pravili kolače. Bilo je tu muffina,ukrasa od tičino mase i još mnogo toga. Za kraj,krenuli smo prema BrodskomVarošu posjetitiKlepetana i Malenu. To je predivna ljubavna priča. Naime,Malenoj je već dvadeset i tri godine slomljeno krilo. Dobrodušan čovjek StjepanVokić, koji se o njoj brine i uzdržava ju,jako ju voli,mazi i pazi. Da priča bude još ljepša,tu je i rodan Klepetan koji već 13.put dolazi k Malenoj. Dok smo gledali kako gospodin Stjepan hrani svoje rode,ispala mu je jedna riba. Svi smo se od srca nasmijali. Pokazao nam je i Malenino jajašce. Pozdravili smo se s rodama i krenuli prema autobusu spremni za povratak u Đakovo. Bio je to jedan lijep,zabavan i pomalo iscrpljujući izlet.

    Voljela bih da još mnogo puta s našom razrednicom Sanjom Vidović idemo na ovako predivne i poučne izlete!

Nora Hodak,5.c