"Zajedno za zelenu, konkurentnu i uključivu Europu"
"Hrvatska i Norveška snažnije uz STEM"
"RaSTEMo zajedno za prosperitetnu budućnost"
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Prvi zapisi o školi u Ivanovcima su još iz davne školske godine 1898./99. godine.
Podatci su pronađeni u Hrvatskom školskom muzeju. Ne postoji kontinuirana evidencija o školi u Ivanovcima, no podatci koje smo dobili dovoljno govore o postojanju iste na ovim prostorima.
Izvor je dokument, Školski kalendar koji sadrži potpuni šematizam školstva Hrvatske i Slavonije s (kako je navedeno na naslovnici) potpunim upisnikom i nužnim skrižaljkama.
Iz ovog dokumenta je vidljivo da je učitelj navedene školske godine u Ivanovcima bio Sontag Zlatko. Škola je tada svrstavana u Pučke škole.
Sljedeći zapis je iz 1903. godine, a izvor je također dokument nazvan Posebni koledar i šematizam pučkih škola i učiteljskog osoblja. Prema ovom zapisu učiteljski posao u Ivanovcima i dalje obavlja gospodin Zlatko Sontag, no škola prema ovom zapisu pripada Kotaru Đakovo.
1905. godine je izdan novi broj Posebnog KALENDARA I ŠEMATIZMA pučkih škola i učiteljskog osoblja u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Ovaj broj ponovo potvrđuje učiteljsku službu učitelja Zlatka Sontaga u Ivanovcima.
U Ivanovcima (tada Gorjanskim) 1910. godine Mađari su činili gotovo 50 % stanovništva i bili su većinsko stanovništvo u selu.
1911.i 1912. godine škola u Ivanovcima pripada Kotaru Đakovo, odnosno Gorjanima. Ovo je prvi zapis u kojem se uz mjesto Ivanovci spominje i mjesto Gorjani. Učiteljski posao je tada u Ivanovcima obavljao Lešić Martin. Zapisi iz 1923. godine također svjedoče učiteljskom službovanju gospodina Lešića u ivanovačkoj školi.
Prema zapisu iz 1932.godine škola u Ivanovcima, tada već Gorjanskim, brojila je 39 muških i 36 ženskih polaznika- učenika u prva četiri razreda osnovne škole (vidljivo iz priloga). Podatci se odnose i na vjeroispovijest, kako učitelja, tako i učenika, te na njihovu narodnost. Pokazalo se da je u to vrijeme školu pohađalo ukupno 75 učenika od prvog do četvrtog razreda. Po narodnosti je od ukupnog broja učenika, bilo 32 Mađara, 5 Nijemaca , a ostalo su bili Jugosloveni, njih 38.
Učiteljski posao je tada obavljala učiteljica Jelić Slavica.
Školske godine 1953./54. u Školi u Ivanovcima se ukida 5. razred koji je vjerojatno do tada postojao i učenici su iz Ivanovaca krenuli u Gorjane u školu. (Izvor je Ljetopis OŠ Gorjani).
Već sljedeće školske godine učenici koji su završili 4. razred prema podatcima iz ljetopisa postaju obveznici daljnjeg školovanja.
1959./60. izvršeno je potpuno administrativno-materijalno i pedagoško sjedinjavanje matične škole u Gorjanima i područnih odjela Tomašanci i Gorjanski Ivanovci. Ove dvije škole je sljedeće školske godine pohađao 171 učenik, od kojeg broja 55 Ivanovčana.
Prema daljnjim podatcima koji nisu potpuni za svaku školsku godinu saznali smo da je školska godina 1968./1969. započela u Ivanovcima u kombinacijama 1. i 2., te 3. i 4. razreda. Podatci o broju učenika ne postoje.
1970./1971. godine u školi u Ivanovcima radi 3 učitelja. Škola broji 46 učenika, a uvedena je i autobusna linija za učenike (vjerojatno viših razreda ) iz Tomašanaca i Ivanovaca koji su do tada dolazili pješice do Gorjana.
1. rujna 1971. godine škola u Ivanovcima, na zahtjev mještana sela, pripojena je Osnovnoj školi ''Vladimir Nazor'' u Đakovu.
Iz ljetopisa Osnovne škole „Vladimir Nazor“ vidljivo je da su školske 1972./73. u školi radile dvije učiteljice. Ružica Gomboš je učila 1. i 2. razred, a Marija Šetka 3. i 4. razred. Sljedeće školske godine učiteljica Gomboš i dalje vodi 1. i 2. razred, no učenici 3. i 4. razreda zbog malog broja đaka u ovoj kombinaciji pohađaju nastavu u Kuševcu.
Sljedeće četiri godine u Ivanovcima rade učiteljice Ružica Gomboš i Anica Tokić.
Školske 1977./78.u školi počinje njegovanje mađarskog jezika, a vodi ga učiteljica Magdolna Aleksa. Uključeni su svi učenici od 1. do 8. razreda.
1979./1980. godine u školu dolazi učiteljica Franjka Erdeljić a već sljedeće učiteljica Lidija Štenc. I dalje se njeguje mađarski jezik. Učiteljice rade u školi sve do 1988./1989., kada u školu dolazi učiteljica Milica Sabo i ovdje radi 3 godine. Zatim je tu Mira Perić, Vesna Seiter, te učiteljica Spomenka Klemen. Učiteljice rade u dvije dvorazredne kombinacije .
2005. godine u školi rade tri učiteljice: Vesna Seiter, Spomenka Klemen i Nada Nikolić. Ova kombinacija ostaje sve do 2008. godine, kada u Ivanovce dolazi učiteljica Natalija Viduka. Sljedeće četiri godine u školi rade učiteljice Viduka i Nikolić.
IZVORI:
Podatci o povijesti sela i njegovom stanovništvu, školi i njegovanju mađarskog jezika i kulture poznati su i iz priloženih intervjua s najstarijom stanovnicom sela, bakom Anuškom Bošnjaković i gospodinom Somborcem, zvonarom u Ivanovcima, te bivšom učiteljicom iz Ivanovaca Franjkom Erdeljić i voditeljicom KUD-a Sándor Petőfi Magdolnom Aleksa.
U sklopu projekta za Dan grada ''Đakovo nekad i sad'' učenici 1. – 4. razreda PŠ Ivanovci istraživali su povijest škole u Ivanovcima, te saznali mnoge zanimljive podatke, unatrag više od stotinu godina. Uz informacije o školi, došli smo i do informacija o stanovništu sela. Sve informacije popraćene su prilozima iz Hrvatskog školskog muzeja Zagreb, Ljetopisa OŠ Gorjani, Ljetopisa OŠ Vladimira Nazora Đakovo, intervjua s osobama vezanim uz Ivanovce, školu i KUD Petőfi Sándor.
Učenici PŠ Ivanovci, koji njeguju mađarski jezik i kulturu, istraživali su djelovanje KUD-a Petőfi Sándor u Ivanovcima. U razgovoru s voditeljima KUD-a doznali su zanimljive podatke o osnutku KUD-a, članovima i dobnim skupinama, dugogodišnjem djelovanju, plesnoj tradiciji, te brojnim nastupima u inozemstvu. Učenicima su prezentirane tradicionalne narodne nošnje, te kulturno-povijesni i društveni utjecaji koji dugi niz godina utječu na formiranje narodne nošnje. Osim razgovora s voditeljicom Magdolnom Aleksa, učenici su prikupljali fotografsku građu koja svjedoči njegovanju tradicije i baštine mađarske nacionalne manjine u Ivanovcima.
Kulturno-umjetničko društvo Sándor Petőfi iz Ivanovaca
Kulturno-umjetničko društvo Sándor Petőfi iz Ivanovaca Gorjanskih djeluje od 1975. godine već punih 37 godina. U svome programu njeguje mađarske narodne plesove, igre i običaje s onih dijelova Mađarske i Transilvanije od kuda potiču preci današnjih stanovnika mađarske nacionalne manjine ovoga sela.
Članovi su KUD-a danas gotovo svi mladi uzrasti bez obzira na nacionalnost, podijeljeni u tri skupine. Društvo broji ukupno pedesetak aktivnih članova, koji su svoje prve plesne korake naučili upravo ovdje. U ovih je trideset i sedam godina kroz KUD prošlo više od tri stotine mladih, imali su gotovo četiri stotine nastupa na raznim svečanostima, prigodama i proslavama. Osim nastupa u Republici Hrvatskoj nastupali su i u Mađarskoj i Rumunjskoj.
Plesače stručno prate i uvježbavaju koreografi za odraslu skupinu Gábor Szerecz i Gizella Weber iz Republike Mađarske, te nastavnica s licencom za dječje plesove i običaje Magdolna Aleksa, koja je ujedno i voditeljica KUD-a od njegova osnivanja.
KUD Sándor Petőfi danas ima četiri nošnje za odraslu skupinu i dvije za dječju, a financira se sredstvima grada Đakova, sponzora i Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske.
Petőfi Sándor Kultúregyesület, Ivanovci
Az Ivanovci Petőfi Sándor Kultúregyesület 1975-ben alakult. Már harminchét éve sikeresen működik. Az egyesület fő célja a néphagyományok ápolása és újraelevenítése, valamint azok a magyarországi és erdélyi települések néptáncainak, népi játékainak és szokásainak ápolása, amelyekről az ivanovci magyar kisebbség elődei származnak.
Az egyesület tagjai manapság vegyes nemzetiségűek, pillanatnyilag ötvenen vannak; három csoportba osztva magyarul táncolnak és énekelnek. Első tánclépéseiket ebben kultúregyesületben tanulták meg.Az elmúlt harminchét évben háromszáz táncos közel négyszáz fellépésen Horvátországban, Magyarországon és Erdélyben mutatta be a tanult koreográfiákat.
A felnőtt és középső csoport koreográfusai Szerecz Gábor és Wéber Béláné, a kiscsoport táncai pedig Aleksa Magdolna, gyermektáncoktató, a kultúregyesület művészeti vezetője tanítja be.
A Petőfi Sándor Kultúregyesület négy különböző felnőtt és két gyermek népviseletkészlettel rendelkezik. Az egyesület támogatói: Đakovo városa, szponzorok, valamint a Horvát Kormányi Kisebbségi Hivatala.
INTERVJU S NAJSTARIJOM STANOVNICOM IVANOVACA
BAKOM ANUŠKOM BOŠNJAKOVIĆ
1.Koliko imate godina?
91
2.Koliko dugo živite u Ivanovcima?
Živim od kada sam se rodila.
3. Kako Vam se čini, je li život u Ivanovcima ljepši sada ili je bio ljepši u prošlosti?
Ljepše je sada.
4. Čega se najradije sjećate iz prošlosti?
Sjećam se da smo kad smo bili djeca pješke išli u Gorjane na Prvu pričest.
5. Jeste li pohađali nastavu u Ivanovačkoj školi?
Da, jesam.
6. Koliko razreda ste završili?
Išla sam u školu do četvrtog razreda.
7. Sjećate li se imena svoje učiteljice ili učitelja?
Da, imala sam učitelja a zvao se Josip Has.
8. Čega ste se najradije igrali kad ste bili dijete?
Igrali smo se raznih igara pomoću kukuruza i blata.
9.Koja je Vaša najdraža uspomena vezana uz mladost?
Sjećam se kada je moja kćer imala Prvu pričest. Jedna joj je strina sašila haljinu i dala ogrlicu. To mi je ostalo u lijepom sjećanju i jako me obradovalo.
INTERVJU S UČITELJICOM MAĐARSKOG JEZIKA MAGDOLNOM ALEKSA
Učenici područne škole u Ivanovcima istražili su dugogodišnju povijest njegovanja mađarskoga jezika u Ivanovcima. Razgovarali su s učiteljicom mađarskoga jezika Magdolnom Aleksa, koja je dugi niz godina posvetila njegovanju jezika i tradicije mađarske nacionalne manjine u Ivanovcima. U razgovoru s učiteljicom otkrili su što je njegovanje jezika i na koje načine se ostvaruje u Ivanovcima.
U Slavoniji i Baranji je velik broj pripadnika mađarske nacionalne manjine koji na različite načine njeguju jezik, kulturu i običaje. Njegovanjejest jedan od modela obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina koji osim jezika obuhvaća i mađarsku književnost, povijest, geografiju te glazbenu i likovnu umjetnost. Stoga u Ivanovcima imamo kreativne radionice koje sadržajno prate jezičnu nastavu te njegovanje vokalne glazbe.
Do 1918. godine u Ivanovcima je postojala Julijanska škola u kojoj se nastava iz svih predmeta odvijala na mađarskom jeziku. Učitelj u toj školi bio je Birinyi József iz Baje. Kada je škola zatvorena dugo vremena u Ivanovcima nije bilo moguće učiti mađarski jezik. Mještani su 1973 od Saveza Mađara zatražili uvođenje njegovanja mađarskoga jezika i kulture u školu. Prva učiteljica mađarskoga jezika bila je Magdolna Aleksa koja je tada vodila i večernju školu mađarskoga za odrasle. Od tada je 38 generacija učenika PŠ Ivanovci svake godine učilo mađarski jezik u školi te sudjelovalo u brojnim aktivnostima KUD-a Petőfi Sándor.
Učenici rado sudjeluju u svim jezičnim aktivnostima i školskim projektima te i sami često ističu i prepoznaju obrazovne vrijednosti i ciljeve. Posebno bih istaknula kreativan rad i motivaciju. Djeca su uvijek rado sudjelovala u svim aktivnostima i svako je dijete napredovalo drugačije, bez šablone.
Osim jezičnog, učenici njeguju i plesni, folklorni izričaj te sudjeluju na različitim smotrama. Mali plesači i plesačice redovito i marljivo vježbaju mađarske narodne plesove, igre i običaje u KUD-u Petőfi Sándor u Ivanovcima.
Svake godine organizira se posjet Mađarskoj sa ciljem obogaćivanja jezične riznice i upoznavanja kulturne i povijesne baštine. Tomu se posebno veselimo jer nakon truda, rada, plesa i učenja zaslužujemo malo odmora. Iako se na putovanjima ne odmaramo, družimo se, upoznajemo zanimljive gradove i istražujemo.
U mirovini odmaram, ali i dalje radim s djecom. Redovito se sastajemo u KUD-u Petőfi Sándor
te marljivo uvježbavamo mađarske narodne plesove i pripremamo različite nastupe. Nedavno sam i postala baka i svoje ću znanje i ljubav prema jeziku prenijeti na unučad.
INTERVJU S BIVŠOM UČITELJICOM U IVANOVCIMA, FRANJKOM ERDELJIĆ
Izgradnjom nove škole suvremenog izgleda i dobro opremljene, nekadašnji izgled škole u Ivanovcima pada polako u zaborav. U sklopu istraživanja povijesti školske zgrade učenici su proučavali fotografije 'stare' škole u Ivanovcima. No školu čine ljudi, veliki i mali. Stoga su učenici razgovarali s učiteljicom razredne nastave Frankom Erdeljić koja je dugi niz godina živjela i radila u Područnoj školi Ivanovci. U kratom razgovoru učiteljica im je otkrila podatke o tadašnjem izgledu škole, broju učenika, sadržajima i zanimljivostima. Bivša učenica Ana Bartolović, današnja djelatnica škole, pomogla nam je prisjetiti se detalja, godina, lijepih uspomena i dragih prijatelja.
U PŠ Ivanovci sam živjela i radila od 1978-1987 godine. Prije Ivanovaca radila sam u PŠ Budrovci. Preselila sam u Ivanovce sa suprugom i dvoje male djece. Suprug je u to vrijeme radio u centralnoj školi Vladimira Nazora.
Živjela sam u školskom stanu u sklopu stare škole. Škola je bila stara, zidana od zemlje i blata, tzv. ćerpići. Školski stan je bio skroman ali lijepo uređen, bilo nam je toplo i ugodno. Liječnik nam je tada preporučio kozje mlijeko za bolji imunitet te smo ubrzo nabavili kozu. Tako smo imali svježe mlijeko svakoga dana. U sklopu školskog stana imali smo i bunar.
Škola je bila svijetla, prozračna i topla. U školi smo imali dvije peći na drva.Učionice su bile velike ali tada nije bilo napredne tehnologije. Nismo imali ni telefon. Od nastavnih sredstava imali smo gramofon i ploče.
Primjerice jedna od mojih zadnjih generacija u Ivanovcima bila je godine 1985/86. I tada smo imali kombinacije razreda. Te godine prvi razred pohađalo je 16 učenika, dok je u četvrtom razredu bilo 6 učenika. Razredni su bili brojni, učionice prostrane i funkcionalne.
Dobro pamtim kako su nas lijepo prihvatili mještani Ivanovaca. Ljudi su izuzetno susretljivi i moja obitelj se izvrsno prilagodila njihovim običajima. U školi su moja djeca zajedno s učenicima kitila bor, dočekivala Sv. Nikolu, itd.
Sjećam se i školskog vrta koji smo obrađivali. Razredi su radili ogledne gredice s učiteljicama i održavali smo natjecanja u vrtlarenju. Tada je u paralelnom razredu podučavala učiteljica Lidija Štenc. Organizirali smo akcije sakupljanja starog papira, putovali, boravili u prirodi, itd. Danas se rado prisjećam lijepih uspomena i rada u staroj školi u Ivanovcima.
INTERVJU SA ZVONAROM U IVANOVCIMA
Gospodine Somborac, kroz jedan veći projekt za Dan grada Đakova, naša područna škola nastoji spoznati povezanost stanovnika mađarskog porijekla i naše škole kroz vrijeme.
Imamo informaciju da ste tijekom određenog razdoblja prikupljali podatke vezane uz žitelj Ivanovaca. Možete li nam reći koje ste podatke konkretno prikupljali?
- ''Prikupljao sam podatke o iščezlim prezimenima unazad 50-70 godina (60-ak), o broju praznih kuća (39), o stvarnom broju stanovnika u selu (574), o broju kuća, odnosno, stambenih i društvenih objekata u selu (205).''
Što vas je potaknulo na tu aktivnost?
- ''Uvijek sam volio povijest i statistiku.''
Koliko dugo obnašate posao zvonara u našem mjestu? Ukratko nam opišite koje su Vaše obaveze?
- ''Zvonar sam od 27. 11. 1998. godine, od instaliranja električnih zvona u crkvi. Obaveze su mi, osim zvonjave, čišćenje i sitnije održavanje crkve i okoliša, pripreme za svete mise i ostale crkvene svečanosti, pospremanje poslije svetih misa, održavanje razglasa, pranje i čuvanje liturgijske odjeće, kupljenje milostinje, sakupljanje lukna i milodara za crkvu, evidentiranje bolesnika za uskrsnu i božićnu ispovijed, pomoć pri organizaciji hodočašća i ostalih izleta i još štošta drugo.''
Kada ste odlučili započeti prikupljati podatke o stanovništvu Ivanovaca?
- ''Podatke o stanovništvu Ivanovaca prikupljao sam i ranije, dok sam radio kao blagajnik mjesne zajednice (1984. – 1988.).''
Iz koje godine je Vaš prvi zapis?
- ''Prvi opširniji zapis je iz 1999.g.''
Prema Vašim evidencijama, koje su obitelji, tj. prezimena mađarskog porijekla?
- ''Obitelji s mađarskim prezimenima ima puno. Najviše je prezimena Išasegi (16), Kiš (5), Vereš (3), Barna (3), Čeke (3), Higeli (2), Bodonji (2), Šota (2), Bujdoš (2), Kercel (2), Nađ (2), Dudaš (3), Bago (2), Kiralj (1), Tančik (2), Drobina (4)...''
Znate li možda koje su prve obitelji mađarskog porijekla naselile naše prostore?
- ''U ove prostore prve su doselile obitelji Kercel, Čeke i Vereš (oko 1830.).''
Prema Vašim podatcima, je li se broj stanovnika mađarskog porijekla tijekom godina mijenjao i kako?
– ''Tijekom godina broj mađarskog stanovništva se smanjivao. Jedne su obitelji izumrle (Kiralj i Balog), jedne su trajno iselile (Vereš -2, Čeke -2).''
U našem mjestu je aktivan KUD Šandor Petefi. Jeste li i Vi možda nekada plesali u tom KUD-u?
- ''KUD Šandor Petefi osnovan je 1975. Nisam aktivno plesao, već mlađa mi sestra i svo troje djece.''
Imate li možda neke fotografije vezane uz njegovanje nekih tradicionalnih običaja Mađara?
- ''Fotografije vezane uz tradicionalne običaje Mađara nemam.''
Imate li još neke zanimljive podatke o Mađarima, a koje biste rado podijelili s nama?
- ''U Ivanovcima je djelovala mađarska škola za vrijeme Austro-Ugarske, prije hrvatske škole. Gotovo svo stanovništvo znalo je tri jezika: hrvatski, mađarski i njemački. Hrvatska škola počela je s radom 1901. godine na lokaciji gdje je i danas.
Mađarsko i njemačko stanovništvo unaprijedilo je gospodarstvo sela u svakom pogledu.
Ja osobno, vučem korijene iz Bač-Aljmaša (1867.) kao Bunjevac-Hrvat. Tek baka po ocu mi je mađarsko-njemačkog porijekla i mati je po ocu i materi mađarskog porijekla. Mađarski nikada nisam govorio, iako sam ga u djetinjstvu skoro sasvim razumio.''
Zahvaljujemo Vam na vremenu koje ste odvojili i strpljenju koje ste imali za nas!
pripremile učiteljice Nada Nikolić i Natalija Viduka-Rajzl
svibanj 2012.