Osnovna škola "Vladimir Nazor" Đakovo

Naša škola

Đakovo ima dugu i bogatu školsku tradiciju. Razvoj školstva u Đakovštini otpočinje s činjenicom da je grad središte Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije od 13. stoljeća i centar vlastelinstva. Moguće je da je već od tada postojao i kanonik učitelj (theologus, magister) i da je uz Kaptol postojala i škola za buduće klerike i djecu vlastelina. Učila se tada latinska gramatika, teologija, liturgija i crkveno pjevanje. Godine 1347. bilježi se molba fra Peregrina Saksonca, osnivača đakovačkog franjevačkog samostana i bosanskog vikara; koju je uputio papi da se u samostanu podučavaju obraćenici, vjerojatno bogumili zbog kojih je biskupija i premještena iz Bosne u Đakovo . Iz 1490. godine prvi je poznati podatak o školstvu u Đakovu jer su tada klerici čekali da prime svete redove koje im je u odsustvu biskupa Luke, a na molbu gubernatora Antuna, udijelio kaločki metropolit Petar Warda . Dakle; povremeno, po potrebi, školovan je podmladak za crkvenu službu, što potvrđuje i daljnje školovanje Đakovčana na bečkom sveučilištu i drugdje krajem 14. i početkom 15. stoljeća i nadalje. Grad kroz povijest prati multikulturalnost jer su i Židovi i Nijemci imali u Đakovu svoje škole i udruženja, pravoslavci svoj vjeronauk, dok danas to bogatstvo različitosti u školstvu i kulturi potvrđuju u Đakovštini i Slovaci, a u udrugama Mađari, Bošnjaci i ini.

Ulica kralja Tomislava

Osnovna škola "Vladimir Nazor"  - danas

Godine 1924. otvorena je i građanska škola koja novu zgradu dobiva 1932., to je današnja zgrada osnovne škole V. Nazora (neko vrijeme nastava je održavana i u zgradi Bogoslovije); tu je smještena Ženska pučka škola s osam razreda (paralelke), otvoreni su i odjeli s njemačkim nastavnim jezikom. Za vrijeme NDH i Drugoga svjetskoga rata ta škola dobila je status državne realne niže gimnazije od 1941. do 1944. godine. To su začeci đakovačke gimnazije, no zbog ratnih djelovanja 1944. i 1945. škola nije radila, dakle taj prekid i uništena dokumentacija i inventar škole onemogućili su kontinuitet gimnazije. Postojale su tada građanske škole: 1. Državna građanska škola (trgovački smjer), 2. Ženska građanska škola sestara sv. Križa i 3. Njemačka građanska škola; te stručne: 1. Ženska stručna škola sestara sv. Križa .

Građanska škola iz 1932.

Profesori iz 1951.godine

Zbog pomanjkanja prostora godine 1959. sagrađena je i montažna zgrada sa šest učionica i četiri manje prostorije.

Montažna zgrada sagrađena 1959.

5.b s razrednikom

Mladi melodičari 1975.

Berba grožđa u Mandičevcu

Izlet u Budimpeštu

Osnovna škola „Vladimir Nazor“ - povijest

         Današnja Osnovna škola „Vladimir Nazor“ u Đakovu dobila je ovaj naziv 29. prosinca 1956. godine.

         Đakovo je, kao kulturni i privredni centar Đakovštine,  u 19. stoljeću imao mušku i žensku učiteljsku školu. Obje se spominju od 1865./1866. školske godine. Od tog vremena pa do danas, bilo je raznih promjena. Škola je svoj ljetopis počela voditi 1954. godine. On ima vrlo oskudne podatke, svega 2 stranice natipkane pisaćim strojem na običnom papiru, a ne u za to određenu spomenicu.

         U povijesti školstva u gradu Đakovu tek u 1945. godini ulažu se veliki napori na podizanju kulture  prosvjete. Te godine formirana je nova mješovita osnovna škola od muške i ženske djece. Te godine osnovana je i gimnazija od bivše građanske škole i ženska građanska škola ČSS svetoga Križa.

         U školskoj godini 1949./1950. , uslijed velikog broja učenika, počinju raditi dvije sedmogodišnje škole od 1. do 7. razreda, a u školskoj godini 1955./1956. mijenja se stanje ovih škola. Radom nastavlja mješovita osnovna škola od 1. do 8. razreda, dok su do tada razredi od 5. do 8. razreda bili niža gimnazija.

         Prvog rujna 1956. godine započinju samostalno rad, nezavisno jedna od druge, prva i druga osnovna škola u Đakovu. Formiranje ovih škola izvršio je bivši upravitelj Franjo Čordašić. Škole su fuzionirane od nižih razreda bivših osnovnih škola od 1. do 4. razreda i od 1. do 4. razreda niže gimnazije pod jednom upravom s nazivom Osmogodišnja škola.

         Prva osmogodišnja škola, koja nosi naziv „Vladimir Nazor“, u početku svog djelovanja ima ukupno 22 odjeljenja sa ukupno 1070 učenika i 25 prosvjetnih djelatnika na čelu sa ravnateljem škole. U 1956. godini Osmogodišnja škola ima i svoj Školski odbor od 15 članova. Na prvom svom sastanku održanom 19.rujna 1956. godine, izabran je za predsjednika školskog odbora Dobroslav Makaron.

         Na prijedlog Nastavničkog vijeća, Školski se odbor usuglasio da Prva osmogodišnja škola nosi naziv Osnovna škola „Vladimir Nazor“, a Dan škole da bude 29. prosinca, vezujući ovaj datum za dan odlaska Vladimira Nazora u povijesnu Narodnooslobodilačku borbu.

         1959. godine, pripaja se Osnovna četverogodišnja škola u Đakovačkom Pisku kao područna škola matične škole „Vladimir Nazor“ u Đakovu. Ova područna škola ima 2 odjeljenja.

         Uslijed velikog broja učenika, škola radi u tri zgrade, a ima 24 odjeljenja s 943 učenika.

         Na početku 1957./1958. školske godine, za upravitelja škole postavljen je Miroslav Brkić.

         Na dan 27. prosinca 1957. godine održana je prva proslava Dana škole otvaranjem izložbe nastavnih sredstava, fotografija o radu škole, a 28. prosinca 1957. godine u domu Kulture, Pionirsko kazalište izvodi igrokaz „Pionir Grujo“. Na sam Dan škole, prigodom svečanog prijema, govor je održao nastavnik Nikola Cindrić.

         U listopadu 1956. godine, osnovana je školska zadruga „Polet“. Pravni predstavnik je Branko Bobetić. Tada je učlanjeno 250 učenika. Obrađuju 2,5 katastarska jutra zemljišta.

         U školskoj godini 1959./1960. prvi se put uvodi pismeno ocjenjivanje učenika iz likovnog, muzičkog, tehničkog i fizičkog odgoja.

         U istoj godini na školi službuju sljedeći nastavnici: Marta Rogoz, Ljerka Knežević, Julija Kulundžić, Stana Uzelac, Laura Špehar, Ana Ratkovčić, Grbac Ruža, Miholjka Mandić, Marija Jurko, Evica Vuković i Vera Vrbaslija u područnom odjeljenju Pisak. U višim odjeljenjima, gdje je predmetna nastava, rade: Danica Haban, Knežević Mirko, Mira Kostadinović, Blaž Golik, Boro Milić, Mira Đanić, Franjo Čordašić, Andrija Šajfar, Antun Šroubek, Nikola Cindrić, Marija Nikolić, Julijana Kršnjavi, Franjo Domjanić, Ljubica Grgurić i upravitelj škole Branko Bobetić.

         Tijekom spomenute školske godine u školi djeluju sljedeće organizacije i društva: Sportsko društvo „Mladost“, KUD „Radost“, Klub prijatelja knjiga, školska zadruga, sekcija radio-amatera, pionirska organizacija, omladinska organizacija i CK.

         Početkom školske godine 1960./1961. izabran je novi školski odbor, a predsjednik je Mijo Živković.

         U školskoj godini 1963./1964.uveden je na školi, osim njemačkog jezika, i engleski jezik u 5. razredu kao strani jezik tako da se na školi predaju 2 strana jezika. Engleski jezik predaje Slavica Malnar.

         Na dan 13. travnja 1964. godine, točno u 9 i 30 sati, osjetio se jak potres tako da je mjestimično napukla školska zgrada u kojoj se danas izvodi nastava. U panici i bježanju učenika iz zgrade urušilo se stepenište i poginula je učenica Milka Tokić.

         Školske godine 1964./1965. na molbu Mire Kneževića smijenjen je sa dotadašnje dužnosti ravnatelja škole. Iste školske godine, za upravitelja škole postavljen je Antun Glasnović.

         Škola ima vlastitu zgradu koja je sagrađena 1930. godine. Nikakva nadogradnja niti adaptacija nije vršena. Ima 18 odjeljenja i 3 montažne učionice u samom dvorištu u kojoj radi 1259 učenika u 3 smjene. To je velika opterećenost. Postojeće prostorije ne mogu zadovoljiti današnjim potrebama. Škola nema fiskulturnu dvoranu niti kino-dvoranu. Fizički odgoj se izvodi u fiskulturnoj dvorani „Partizan“ za koju škola plaća 10000 dinara mjesečno.

         Za vrijeme 1. svjetskog rata, škola je radila izvjesno vrijeme.

         U vrijeme 2. svjetskog rata škola je radila, ali je kasnije služila neprijatelju kao kasarna (1944./1945.). Đakovo je konačno oslobođeno 17.travnja 1945. godine. Za vrijeme okupacije radila je u današnjoj školskoj zgradi građanska škola čiji je direktor bio Ante Štiglić.

         Glavni imenici na ovoj školi postoje od 1881. godine, a arhiva sređena od 1945. godine. Predratna  i za vrijeme rata ne postoji.

(Tekst preuzet iz Spomenice OŠ „Vladimir Nazor“)

Zanimljiviji podatci o OŠ „Vladimir Nazor“

Školska godina 1964./1965.

• Svečanost Dana škole proslavlja se 30. svibnja, na dan rođenja Vladimira Nazora.

Školska godina 1970./1971.

• Naša škola otvara posebne odjele
• Na sjednici Radne zajednice donesena je odluka o pripajanju Ivanovaca našoj školi. Ivanovci postaju naša područna škola od 1.rujna 1971. godine.
• Od 1. rujna 1971. godine osnovna škola Strizivojna postaje područna škola naše škole.
• Polovicom lipnja 1971. godine završena je izgradnja školske zgrade u Đakovačkom Pisku u kojoj nastava otpočela 1. rujna 1971. godine.

Školska godina 1974./1975.

• Njegovanje mađarskog jezika u područnoj školi u Ivanovcima.

Školska godina 1986./1987.

• Adaptacijom podrumskih prostorija škola je dobila prostor za smještaj posebnih odjeljenja u 3 male učionice i 1 kabinetski prostor.

Školska godina 1991./1992.

• Zbog reorganizacije srednjoškolskog školstva, izdvaja se Obrtnička škola koja silom prilika useljava u dvorišne prostorije naše škole.
• Ratno stanje onemogućuje redovnu nastavu pa prvo obrazovno razdoblje počinje 8. siječnja 1992., a drugo od 25.svibnja 1992. godine.
• Škola prima velik broj prognanika.
• Uvodi se izborni predmet – vjeronauk.

S godinama, broj učenika se smanjivao tako da smo došli do trenutne brojke od 577 učenika.

Iako se broj učenika smanjuje, kvaliteta i rezultati naših učenike na opadaju. Svake godine učenici naše škole sudjeluju na raznim natjecanjima, susretima i smotrama, postižu zavidne rezultate, a to osnovnu školu „Vladimir Nazor“ godinama drži u vrhu svih osnovnih škola Osječko-baranjske županije.

Franjo Baumholc, nastavnik fizike i tehničke kulture

Prezentaciju fotografija sam pripremio u povodu Dana škole 2012. godine. Prezentacija je pripremljena u okviru cjelokupnog projekta o školi „Vladimir Nazor“. Pedeset fotografija iz osobnog fotoarhiva prikazuju sadržaje rada i života u školi „Vladimir Nazor“. Fotografije sam razvrstao u šest mapa - po vremenskom razdoblju i sadržaju koji fotografije prikazuju.

Važno je napomenuti da su sve fotografije skenirane iz manjeg formata sa foto – papira u digitalni oblik. Također je bitno naglasiti da su sve crno – bijele fotografije snimili i u foto – laboratoriju škole izradili učenici članovi foto – sekcije. Nažalost aktivnosti takvog oblika u školi više ne postoje, a o fotografiranju u školi se ne uči. Osobno su mi najdraže fotografije iz vremena ranih sedamdesetih godina koje ujedno i živopisno prikazuju život i rad u školi „Vladimir Nazor“.