"Zajedno za zelenu, konkurentnu i uključivu Europu"
"Hrvatska i Norveška snažnije uz STEM"
"RaSTEMo zajedno za prosperitetnu budućnost"
« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Prijatelji se poznaju u nevolji
Sunce je sjalo cijeli dan. Bio je pravi ljetni dan. Zeko Dado se šetao livadom. Izgledao je vrlo sretno i zadovoljno. Putem je susreo maloga pingvinića Joška. Pingvin Joško je bio tužan jer nema snijega. Joško se iznenada onesvijestio. Dado je bio jako uplašen. Dado je otrčao u svoju kuhinju. Vratio se s dva sladoleda. Joško i Dado zajedno su uživali u hladnim poslasticama.
Ivana Lovrić
2.b
Medvjedić umjesto kruške
Bio je lijepi jesenski dan. Ivan je pjevajući krenuo u voćnjak. Stigao je na željeno mjesto. Ugledao je prekrasne žute kruške. Poželio se njima zasladiti. Uzeo je kamenčić i bacio u krošnju. Umjesto kruške, pao je medo. Strašno se uplašio. Medo je ljuto potrčao za Ivanom. Ivan je dao petama vjetra i ostao bez slatke kruške.
Lea Ivanović
2.b
Izbačeni psić
Jedan mali psić morao je živjeti sam jer su ga potjerali iz kuće. Nisu ga željeli hraniti jer su već hranili njegovu mamu. Psić je bio jako tužan, kao i njegova mama. Putem je prolazila vesela djevojčica i čula njegovo cviljenje. Uzela ga je i odnijela kući. Upoznao je puno prijatelja. Bilo mu je bolje nego kod kuće. Svaki dan ga je hranila i mazila. Išli su u duge šetnje. Bio je jako sretan i poželio je tu ostati do kraja života. Nikada ne smijemo ostavljati životinje.
Petra Lovrić
2.b
Pjesma Vukovaru
O Vukovaru, gradu junaka,
samo o tebi pjesma je laka.
Žive tamo momci i djevojke sada,
sve zbog tvojih slavnih junaka.
Iva Fekete, 5.b
VUKOVAR – (NE) PALI GRADE
Vukovaru, grade moj,
vodotoranj gledam tvoj.
Hrvatska zastava se s njega vijori,
dok majka s djecom gleda
kako im kuća gori.
Koliko je civila poginulo
na onom strašnome polju?
Njihovim dušama nema kraja broju.
Vojnici su naši sve od sebe dali,
a Vukovar će zauvijek ostati grad slavni!
Danijela Grejza, 5.b
Samo Vukovaru
Gradu heroja naš,
uz tebe smo uvijek znaš.
O gradu naš lijepi,
s tornja zastavo, poleti.
Neprijatelji pucaju,
a vama srca kucaju.
Vojnici naši pravi,
Vukovar ste obranili.
Nanijeli su ti puno štete,
ali pobjeda od nas neće.
Na svijetu nema takva grada.
Vukovar je pravi, do neba mu nema ravna.
Toni Kaniža, 5.b
Vukovar
Moj Vukovaru, gradu heroja,
svatko tvoje ime zna.
I porušen, lijep si nam bio,
jer svoju si patnju prebolio.
Ljudi su krv svoju za tebe dali
samo da bi tebe zadržali.
Lana Kružić, 5.a
Jesen
Šuš,šuš,šuštavo lišće,
kap,kap,padanje kiše.
A najljepše od svega,
je šarenih boja roj.
Žuta,crvena,ma koja je ljepša?
Sve te boje čine jesen,
čarobnu,šaljivu jesen.
Valentina Lovrić,5.c
O jeseni
Stojim na ulici i nešto tražim,
nešto sam izgubila,a to je moje ljeto.
Sve se promijenilo,sve je drugačije,
lišće je smeđe,a plodova je sve više
i sve je tiše.
Djeca se više ne igraju vani,
sada su kišni dani.
Vjetar puše
kada se vraćam iz škole do kuće.
Kestenjar mi kestenje peče
dok gledam u nebo i čekam
kada će jesen i zima proći
i topliji dani doći.
Ana Prevoznik ,5.c
Moja pjesma o jeseni
Jesen je gospođa,
višega rasta,
ukrašava drvo
staroga hrasta.
Jabuke zrele
i drugo voće,
kesteni smeđi i
kruške pune slatkoće.
Ježići mali,
sakupljaju lišće
kako bi sagradili
udobno sklonište.
Ptice selice,
lete na jug,
sretan im bio
daleki put.
Danijela Grejza,5.b
Moja pjesma jeseni
Jesenji vjetar pokazuje put
jatima ptica što lete na jug.
Lišće zašušti pod mojim korakom
dok stiže kestenjar s punom košarom.
Budi me tiho rominjanjem kiše
dok ljeto kapima lagano briše.
Klizi po staklu u jesenje dane
i lupka tiho o kišobrane.
Jelena Perči,5.b
Moja pjesma jeseni
Veliko drvo mijenja boju
lišće je palo na tlo:
smeđe,crveno,žuto.
Na ulici je kestenjar
koji peče kestenje,
osjećam
miris kestenja.
Marija Nikolić-Kovačić,5.b