Prvo smo posjetili Memorijalno groblje hrvatskih branitelja gdje se nalazi 938 bijelih križeva u spomen na 938 žrtava koje su nakon pada Vukovara bile pokopane u masovnu grobnicu. Na groblju se nalazi i spomenik u obliku križa u kojem gori vječna vatra za sve žrtve rata. Da se ne zaboravi.  (Marta Novoselac)

Moji dojmovi iz Vukovara su tužni i sve što sam vidjela potaknulo me je na razmišljanje. Nadam se da se stradanja u Vukovaru nikada neće zaboraviti niti ponoviti.  (Katarina Tominac)

Kada smo došli na Ovčaru, bilo je strašno. Bio sam tužan zbog patnje koju su proživjeli branitelji i civili iz vukovarske bolnice. (Domagoj Malešević)

Bilo mi je žao kada sam u Spomen domu Ovčara čuo kako su mučili hrvatske branitelje i civile. Pokušao sam zamisliti kako im je bilo i sama pomisao na to me je uplašila. (Domagoj Lovrić)

U vukovarskoj smo bolnici pogledali kratak film koji je prikazivao kroz što su sve ljudi prolazili tih groznih dana 1991. godine.  (Veronika Perković)

Najviše me je dirnula vukovarska bolnica. Tu su za vrijeme rata liječeni svi bolesni i ranjeni bez obzira na nacionalnost. Bolnica je za mnoge Vukovarce bila utočište za vrijeme rata, iako je neprestano bombardirana. Na kraju ranjenici, djelatnici i branitelji odvedeni iz bolnice i mučki ubijeni na Ovčari. (Lidija Matković)

Na kraju smo obišli veliki bijeli križ pokraj Dunava u središtu Vukovara. Pročitali smo nekoliko pjesama domovini i zapalili lampione za Vukovar i sve poginule u Domovinskom ratu. (Antonio Lujuć)

Nakon obilaska groblja, Ovčare, bolnice i Trpinjske ceste svi su mi se osjećaji pomiješali: tuga, sažaljenje, ljutnja i na kraju je isplivala ljubav prema svim ljudima koji su dali sve što su imali za Hrvatsku – moju domovinu. Hvala. (Miron Jelić)

Teško je povjerovati da ljudi mogu biti tako okrutni i zli. Domovinski rat treba biti opomena da se ovakve strahote nikada i nigdje više ne ponove.  (Iva Milušić)

Na putu kući razgovarali smo o svemu što smo vidjeli i čuli. Prepričavali smo jedni drugima svoje osjećaje. Čini mi se da je u nekim očima bilo i suza. (Domagoj Lovrić)

Prvo smo posjetili Memorijalno groblje hrvatskih branitelja gdje se nalazi 938 bijelih križeva u spomen na 938 žrtava koje su nakon pada Vukovara bile pokopane u masovnu grobnicu. Na groblju se nalazi i spomenik u obliku križa u kojem gori vječna vatra za sve žrtve rata. Da se ne zaboravi.  (Marta Novoselac)

Moji dojmovi iz Vukovara su tužni i sve što sam vidjela potaknulo me je na razmišljanje. Nadam se da se stradanja u Vukovaru nikada neće zaboraviti niti ponoviti.  (Katarina Tominac)

Kada smo došli na Ovčaru, bilo je strašno. Bio sam tužan zbog patnje koju su proživjeli branitelji i civili iz vukovarske bolnice. (Domagoj Malešević)

Bilo mi je žao kada sam u Spomen domu Ovčara čuo kako su mučili hrvatske branitelje i civile. Pokušao sam zamisliti kako im je bilo i sama pomisao na to me je uplašila. (Domagoj Lovrić)

U vukovarskoj smo bolnici pogledali kratak film koji je prikazivao kroz što su sve ljudi prolazili tih groznih dana 1991. godine.  (Veronika Perković)

Najviše me je dirnula vukovarska bolnica. Tu su za vrijeme rata liječeni svi bolesni i ranjeni bez obzira na nacionalnost. Bolnica je za mnoge Vukovarce bila utočište za vrijeme rata, iako je neprestano bombardirana. Na kraju ranjenici, djelatnici i branitelji odvedeni iz bolnice i mučki ubijeni na Ovčari. (Lidija Matković)

Na kraju smo obišli veliki bijeli križ pokraj Dunava u središtu Vukovara. Pročitali smo nekoliko pjesama domovini i zapalili lampione za Vukovar i sve poginule u Domovinskom ratu. (Antonio Lujuć)

Nakon obilaska groblja, Ovčare, bolnice i Trpinjske ceste svi su mi se osjećaji pomiješali: tuga, sažaljenje, ljutnja i na kraju je isplivala ljubav prema svim ljudima koji su dali sve što su imali za Hrvatsku – moju domovinu. Hvala. (Miron Jelić)

Teško je povjerovati da ljudi mogu biti tako okrutni i zli. Domovinski rat treba biti opomena da se ovakve strahote nikada i nigdje više ne ponove.  (Iva Milušić)

Na putu kući razgovarali smo o svemu što smo vidjeli i čuli. Prepričavali smo jedni drugima svoje osjećaje. Čini mi se da je u nekim očima bilo i suza. (Domagoj Lovrić)