Dragi roditelji i učitelji, knjiga Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu? (Ingrid Brdar i Majda Rijavec; IEP: Zagreb, 1998.) bavi se temama kao što su stres kod djece, uzroci uspjeha i neuspjeha, stilovi odgoja, a svjesni smo da je u takvim situacijama učenicima potrebna posebna pomoć i razumijevanje. Ovdje donosimo neke od najvažnijih savjeta kako se nositi sa stresom i postići što veće uspjehe u školi. 

Stres je negativna emocionalna reakcija koju proživljavamo kada se nađemo u situaciji koju smatramo opasnom, kao što su različiti traumatski i nepredvidljivi događaji. Simptomi stresa su: napetost, razdražljivost, zabrinutost, apatija, smanjenje ili povećanje apetita, nesanica, zaboravljivost, lupanje srca, ubrzano disanje, znojenje, nagla slabost i umor... 

Neuspjeh u školi također može biti izvor stresa. Roditelji i učitelji trebaju biti svjesni toga prilikom rada s djecom jer nerazumijevanje i neodgovarajuće reakcije mogu još više produbiti problem. Loša se ocjena može ispraviti samo učenjem, ali da bi učenje bilo uspješno, odrasli moraju smanjiti razinu stresa pod kojom su djeca i imati na umu kako ocjene same po sebi nisu jedino mjerilo uspjeha i vrijednosti djeteta.

Uobičajene reakcije učenika na lošu ocjenu su: ljutnja ili plakanje, samookrivljavanje ili poricanje problema, bavljenje drugim aktivnostima, traženje utjehe, učenje s namjerom da se takva ocjena ispravi...

No, koji su uzroci (ne)uspjeha u školi? Ova knjiga nudi slijedeću klasifikaciju: sposobnosti, predznanje, radne navike, strah od ispitivanja, motivacija i metode učenja. Naravno, moguće je da se istovremeno jave dva ili više uzroka. Kako bismo utvrdili koji su uzroci odgovorni za postignute rezultate, potrebno je s djecom razgovarati i zajedno odgovoriti na slijedeća pitanja: Što želim? Što radim da bih to postigao? Donosi li moje ponašanje ono što želim?

Kako bismo kod djece razvili osjećaj samokontrole, odnosno upravljanja vlastitim postupcima i metodama, autorice predlažu roditeljma i učiteljima da budu dosljedni po pitanju pravila, nagrađuju uspjeh, povezuju napor djeteta s postignutim uspjehom te promišljaju o vlastitom stavu.

Osim toga, važno je razvijati i stil učenja. Kako bi učenje bilo uspješno, potrebni su odgovarajući uvjeti, kao što su stalno mjesto za učenje, micanje svega što može ometati koncentraciju, kreiranje i pridržavanje plana učenja, aktivno učenje, vođenje bilješki, postavljanje pitanja te poticanje samostalnog rada kod djece jer inače neće naučiti ono što bi trebali.

Treba imati na umu kako je, osim učenja i truda, važna i slika koju učenici imaju o sebi. Naime, ako imaju nisko samopoštovanje, mogli bi odustati i prije nego što uistinu pokušaju. Učenici sa negativnom slikom o sebi su u radu pasivni, tihi, svoj neuspjeh pripisuju nedostatku vlastitih sposobnosti, postavljaju nerealne ciljeve, ne vole tražiti pomoć, a kako bi prikrili vlastito neznanje i nesigurnost često se bahate. Takvo razmišljanje i odnos prema sebi mogu se prenijeti i u daljnje školovanje, a zatim postati i dio ličnosti djeteta. Zbog toga im je važno omogućiti uspjeh u osnovnoj školi jer svaki uspjeh povećava vjerojatnost novog uspjeha i tako se mogu lakše podnijeti mogući kasnije neuspjesi u životu, bilo na poslovnom ili privatnom planu.

Kako bi se učenici uspješno suočavali sa svakodnevnim stresom, ali i stresom zbog loših ocjena, važno im je pružiti pozitivan primjer. Roditelji i učitelji trebaju surađivati sa stručnom službom kako bi na sličan način pristupali djeci i poticali ih na razvijanje pozitivnih navika. Za početak, važno je prepoznati problem i što je njegov uzrok, zatim treba razmisliti o mogućim rješenjima problema i posljedicama (ne)rješavanja, odabrati najbolje rješenje i primijeniti ga, a na kraju biti svjestan postignutih rezultata.