Osnovna škola "Vladimir Nazor" Neviđane

Želimo ti ispričati kako nam je bilo lijepo družiti se s tvojom velikom prijateljicom, književnicom Mirjanom Mrkelom. Vjerojatno već sve znaš o njoj, ali svejedno ćemo ti ispričati. Mirjana nas je posjetila u ponedjeljak 29. travnja. 

Zabrinuli smo se da će joj putovanje na naš otok biti problem, ali ona je bila oduševljena što smo je pozvali i ni najmanje se nije dvoumila hoće li doći. Stigla je u pratnji svoje asistentice Renate koja joj je pomogla da trajektom i autobusom doputuje do nas jer sama ne može. Iako slijepa Mirjana se trudi živjeti što normalnije. Ona je pravi borac. Kad joj je bilo najteže, suočila se s bolešću i nije joj dala da joj uništi duh. Prilagodila se, koliko je to moguće, i odlučila pisati. I to kako! Njezina knjiga pod nazivom Dragi Olivere, za čije pisanje si joj ti bio inspiracija, dobila je jednu od najprestižnijih književnih nagrada – nagradu Grigor Vitez za najbolji tekst u dječjoj knjizi. Ugostili smo ju u školskoj dvorani jer u školsku knjižnicu nismo svi mogli stati. Teta Mirjana nam je  na početku susreta rekla ukratko o čemu govori njezina knjiga. Priča je to o dvoje djece koja pišu pisma tebi. O dječaku Vrcku koji ima mamu, tatu, baku, djeda, svu njihovu ljubav, ali nije sretan. Kako kaže u knjizi - “Bez brata, bez sestre i skoro bez igdje ikoga”. I o jednoj djevojčici Maslinki koja nema nikoga i od rođenja živi u dječjem domu, ali zato ima bar kakve takve prijatelje. Njih dvoje se ne poznaju, ali su sudionici istih bizarnih događaja, upoznaju zločeste ljude, “izgubljene” dječake, psa tartufara, beskućnike, pa čak i jednog pečenog jarca. Što bude na kraju, upoznaju li se njih dvoje? To ne smijemo otkriti, tko želi znati mora pročitati knjigu. Učenik petog razreda, Ante Benčić, pitao tetu Mirjanu zašto svi likovi u njenoj priči imaju čudna imena. Pojasnila nam je kako Maslinka dolazi od engleske riječi olive, što podsjeća na tvoje ime Oliver i znači maslina. Ostali likovi također su dobili ime po engleskim nazivima nekih likova barbe Charlesa Dickensa, onog barbe koji je napisao priču o tebi. Nakon još nekoliko pitanja o knjizi Dragi Olivere, teta Mirjana je pitala učenike zašto ju netko ne pita ono što nas sigurno sve zanima. Sramežljivo smo spustili glave, a onda je netko ipak pitao. A teta Mirjana, kako vi možete pisati ako ste slijepi? Teta Mirjana je rekla kako je to pitanje čekala. Uključila je svoje prijenosno računalo i pokazala kako se njime koristi. Njezino računalo ima program koji s njom priča, odnosno program joj govori što je pritisnula, koji dokument je otvorila, na kojoj je stranici na internetu, pomaže da se koristi čak i facebookom. Znaš teta Mirjana je otvorila facebook stranicu: https://www.facebook.com/DragiOlivere?ref=ts&fref=ts tako da tebi i njoj svi mogu pisati. Zapravo mi smo ti već pisali. Teta Mirjana nam je pokazala kako to izgleda kada piše priče, pjesme, romane, poruke… Kada u programu za pisanje nešto napiše program izgovara na glas ono što je napisala. Tako zna da li je nešto pogrešno ili točno napisala. Dozvolila nam je da i mi pišemo. Sve što smo napisali spremila je usvoje računalo za uspomenu na naše lijepo druženje. Drago nam je bilo što smo ju upoznali i htjeli bi da teta Mirjana napiše još puno lijepih knjiga kao što je knjiga Dragi Olivere  i da nam još koji put dođe u posjet.

Pozdravljaju te učenici 4., 5. i 6. razreda OŠ Vladimir Nazor, Neviđane

P.S. Zaviri u fotogaleriju