Osnovna škola "Vladimir Nazor" Neviđane

Danas internet koristi oko 1.2 milijarde ili oko 18 % svjetske populacije (svjesno), a nesvjesno čak oko 30 posto (kroz razne uređaje, telefone, televiziju). Od toga je polovica u uzrastu od 5-18 godina. Sadržaji koje djeca koriste su uglavnom „zabavnog” karaktera – slike, filmovi, chat... i drugi sadržaji za zabavu. 

Najpopularnije među njima su stranice za upoznavanje preko Interneta, MySpace i Facebook. Zastrašujući je podatak da je 57% djece na Internetu vidjelo neku vrstu pornografije.

Nakon navedenih statistika, činjenica da mnogi roditelji smatraju djecu sigurnijom kod kuće pred računalom nego na ulici, postaje vrlo zabrinjavajuća. Ali došao je trenutak da tu tezu stavimo pod veliki upitnik.

Nasilja je na Internetu sve više, a u okruženju virtualne komunikacije na prvi se pogled čini kako zakon, tehnologija, škole i roditelji mogu učiniti vrlo malo za njegovo zaustavljanje.

Naravno, računalo i Internet nisu mračna strana svijeta, ali nekontrolirana i besciljna upotreba Interneta je velika opasnost za djecu i za odrasle. Kada su djeca u pitanju, opasnost je, naravno, i puno veća.

Komunikacija putem Interneta

Najčešći način pristupa zlonamjernih osoba prema djeci putem Interneta su razni oblici lažnog predstavljanja, (uglavnom je to dobar virtualni prijatelj vršnjak, pun razumijevanja). Nakon što zadobije djetetovo povjerenje slijedeća faza je slanje fotografija, upućivanje na web portale ili zakazivanje druženja i razmjena osobnih kontakata. U ovoj posljednjoj fazi se dijete prisiljava putem ucjene ili običnim sistemom sile na željenu aktivnost.

Mobilne igračke (telefoni) su visokorizična kategorija uređaja koji neometano prenose ilegalne sadržaje, a pružaju i velike mogućnosti samog kreiranja takvog sadržaja. Sve češće smo svjedoci filmova snimljenih mobilnim telefonom čiji su ciljevi ismijavanje, ucjena... S obzirom da u prosjeku svako drugo dijete ima svoj mobilni telefon, a samo je mali broj u kontroliranim uvjetima, opasnost od mobilnog pristupa djeci i zlostavljanja je sve veća. Zabrinjava i podatak da je u 2006. godini na Internetu s područja Hrvatske uklonjeno na desetine datoteka video-materijala u režiji djece od 12 do 16 godina. Djeca u školama sama postaju zlostavljači i ucjenjivači (vršnjačko nasilje preko Interneta i mobilnih uređaja), dok odgovorne osobe nisu sigurne što učiniti da bi se to spriječilo.

U ovoj se priči ne može zaobići i najpopularnije, ali istovremeno i najopasnije područje Interneta – chat room odnosno soba za čavrljanje. Ovakav servis omogućava djeci da virtualno putuju u bilo koji dio svijeta, da razgovaraju s bilo kim, razmjenjuju poruke s ljudima o kojima ništa ne znaju i koji su za njih potpuni stranci. Dijete ne zna tko je s druge strane, a to često mogu i znaju biti odrasli. U svojoj naivnosti i želji da se upozna s vršnjacima iz drugih krajeva i zemalja, dijete sasvim iskreno i naivno pruža informacije o sebi, svojim godinama, uzrastu, spolu, mjestu boravka, školi... Putem chat-rooma pedofili saznaju sve o djetetu, kuda se kreće, što voli, kakav mu je raspored, u kakvim je odnosima s roditeljima...

Pedofili se čak ne moraju niti uključiti aktivno u razgovor, već samo skriveno pratiti razgovor među djecom i tako prikupiti informacije. Polako, ali sigurno pedofil kod djeteta stječe povjerenje, uvjeravajući ga da mu je on iskreni prijatelj i da njihove tajne samo oni znaju. Naravno, sve se radi s idejom da se jednoga dana sretnu, upoznaju i druže

Kako roditelj može utjecati?

Tehnička sredstava su djeci sve dostupnija, a odrasli nažalost, najčešće nisu svjesni opasnosti. Često nisu svjesni što djeca rade na različitim tehničkim pomagalima (što pišu u porukama, što slikaju mobitelima i sl.) zato što za to ili nemaju vremena ili ne žele narušiti privatnost vlastite djece. Mnogi se roditelji zbog vlastitoga neznanja i neiskustva u području računala osjećaju nesigurnima i       nemoćnima pa o tome niti ne razgovaraju sa svojom djecom.

Kako pomoći kao roditelj? Najvažnije je primjetiti i najmanju promjenu ponašanja djeteta. Ako dijete više boravi izvan kuće nego obično, ako provodi više vremena za računalom, pokušajte otkriti zašto.

Objasnite svojoj djeci da nikada ne šalju svoju fotografiju nepoznatim osobama kada ih oni to traže putem Interneta, da se ne upoznaju prije nego što to kažu svojim roditeljima, kao i da je izuzetno važno da to upoznavanje bude na nekom javnom mjestu.

 Važno je djecu upozoriti ako im netko preko Inteneta uputi nepristojnu ponudu ili riječ, da ne odgovaraju na to, nego da prekinu takvu vrstu komunikacije, a svojim roditeljima skrenu pažnju na to što im se dogodilo.

 Pronađite vremena za djecu, nemojte umjesto svojeg društva djeci ponuditi računalo i Internet. Naučite više o računalima tako da možete razgovarati s djecom o njima zanimljivim temama. Uvedite jasna pravila ograničenja upotrebe računala, primjerice; računalo se smije korisiti nakon škole i nakon što je završena zadaća.

 Postavite računalo u dnevni boravak, ne u dječju sobu jer tako možete nadgledati djecu dok su na Internetu i vidjeti koje stranice posjećuju. Potičite upotrebu računala kao alata za učenje i druženje, a ne isključivo za zabavu (npr. igrice).

 Ako roditelji doznaju da im je dijete žrtva nasilja preko Interneta, trebaju poduzeti sljedeće:

• podučiti dijete da ne odgovara na nasilne, prijeteće ili na bilo kakav način sumnjive poruke
• ne brisati poruke ili slike, jer mogu poslužiti kao dokaz pokušati otkriti identitet nasilnika kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje nasilja
• kontaktirati internetskog providera,kontaktirati školu ako je identitet nasilnika poznat,
• pokušati kontaktirati njegove roditelje (jer postoji velika vjerojatnost da oni ne znaju kako se njihovo dijete ponaša)
• kontaktirati policiju ako poruke preko interneta sadržavaju prijetnje nasiljem, uhođenje, napastovanje, dječju pornografiju i sl.

Izvor:  www.skole.hr