Osnovna škola "Vladimir Nazor" Neviđane

Projekt Nama je more cesta, a trajekt tramvaj odabran za Državnu smotru projekata iz građanskog odgoja i obrazovanja.

Deset učenika šestog razreda OŠ „Vladimir Nazor“, Neviđane ove se školske godine odlučilo sudjelovati u Projektu građanin, projektu iz  građanskog odgoja kojem je cilj aktivno uključiti mlade u građanski život njihovih zajednica. Kroz projekt su ih vodile mentorice Nikolina Dolfić, prof., dipl. knjiž. i Marta Kožul Blagdanić, prof., pedagoginja.

Projekt su učenici nazvali Nama je more cesta, a trajekt tramvaj i na Županijskoj smotri projekata iz građanskog odgoja i obrazovanja predstavili su  ga učenici Roberto Fantov, Abel Kuštera, Marija Mađerić i Blanka Čirjak. Smotra je održana 19. ožujka u OŠ Šime Budinića, Zadar. Učenici naše škole odabrani su da 23. svibnja sudjeluju na Državnoj smotri koja će se održati u Zagrebu. Uz naše učenike, snage Zadarske županije branit će i učenici OŠ Šime Budinića, OŠ Zemunik i gimnazijalci Franje Petrića.

O projektu

Učenici su promišljanjem i razgovorom o problemima koje bi htjeli riješiti, jednoglasno zaključili da je njihov najveći problem preskup prijevoz autobusom i trajektom, neusklađenost autobusnih i trajektnih linija i iz toga proizašla nemogućnost bavljenja izvanškolskim aktivnostima kao i njihovi vršnjaci na kopnu. Učenici osnovne škole plaćaju povratnu kartu trajekta kunu jeftinije od odraslih, a već od pete godine života, autobusna karta je jednaka cijeni karte odraslih. Isto tako su uvidjeli da je ograničavanje broja odlazaka otočana trajektom na kopno protuustavno i diskriminirajuće, što ne bi nikako smjelo biti omogućeno u jednoj demokratskoj državi. Učenici nemaju ništa protiv otočnih iskaznica, ali imaju protiv ograničavanja broja odlazaka na kopno po povlaštenoj cijeni. Skeniranje karata na trajektu ide sporo, pri izradi otočnih karti očito se nije vodilo previše računa o točnosti podataka jer se mnogi otočani s kojima smo razgovarali žale da im skener očitava tuđa imena. Isto tako imamo problem s otočnim kartama za osnovnoškolce. Budući da su roditelji popunjavali zahtjev za izdavanjem otočne iskaznice, imali su opciju zaokruživanja statusa djeteta kao učenik ili redovni korisnik. Neki roditelji su zaokružili učenik (što se odnosi isključivo na učenike u srednjim školama, a nitko im to nije objasnio, niti provjerio!), a neki roditelji su zaokružili redovan korisnik. Sada se događa da pola osnovnoškolaca ne plaća trajekt, a pola plaća. Izgradnja luke Gaženica dodatno je otežala život otočana jer se preseljenjem trajektnog prometa u Gaženicu ostavlja svega nekoliko linija Preko – Poluotok, a prema najnovijim informacijama, Linija Preko – Poluotok u potpunosti će se ukinuti. Budući da mnogo ljudi s otoka Ugljana i Pašmana radi u Zadru, a dosta Zadrana radi na otocima, ne ostavlja im se puno prostora za izbor, prisiljeni su mnogo više novca i vremena uložiti da bi došli na posao i natrag. Ovim potezom naškodit će se i mladima jer ionako imaju male mogućnosti za bavljenje izvannastavnim aktivnostima, a sada su te mogućnosti svedene na minimum. Posebno se to odražava na osnovnoškolce koji prijevoz ionako plaćaju previše. Roditelji osnovnoškolcima moraju biti pratnja, tako da ne samo da roditelji moraju platiti prijevoz za dijete, već i za sebe. Da bi osnovnoškolac iz Neviđana otišao recimo na trening košarke u Zadar, roditelj mora potrošiti 107 kuna na autobus i trajekt, te još dodatno na eventualni autobus do kvarta u kojem se treninzi održavaju. Pomnožite to sa dva puta koliko se treninzi održavaju tjedno i ispadne vam kako roditelji mjesečno za djetetov odlazak na trening izdvoje 856 kuna. Srednjoškolci će zbog trajekta koji pristaje u luku Gaženica, vjerojatno kasniti na prve školske satove, a iz škole će se kući vraćati kasnije nego inače, što ih stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na učenike na kopnu. Isto tako, kao dodatan problem valja napomenuti, kako su Liburnijini autobusi na otoku u katastrofalnom stanju. Nekoliko puta godišnje autobus stane nasred ceste, te putnici moraju čekati drugi autobus koji će ih odvesti na odredište. Autobusi su se znali i nekoliko puta zapaliti, na sreću bez većih posljedica.

Moguća rješenja problema

Projektna grupa provela je anketu među stanovništvom otoka Pašmana, te su svoja rješenja problema potkrijepili mišljenjima otočana. Na Pašmanu ima 2080 stanovnika, od toga 510 umirovljenika, 243 zaposlenih, a svi ostalI, točnije 1327. osoba su nezaposleni i djeca. S obzirom da broj djece konstantno opada, što znamo po broju učenika u našoj školi, stanovnici Pašmana su većinom nezaposleni. Privilegije imaju umirovljenici koji bi sukladno visini mirovine, po mišljenju učenika i mišljenju ispitanika ankete, trebali snositi dio troškova prijevoza. Na taj način bi se pomoglo obiteljima s djecom. Autobusom i trajektom se u najvećoj mjeri koriste umirovljenici i djeca. Umirovljenici s kakvim takvim primanjima imaju besplatan prijevoz, dok djeca s nikakvim primanjima plaćaju i jedna i drugi prijevoz. Opterećenje je to na budžet obitelji koje u ovo doba krize jedva spajaju kraj s krajem. Učenici smatraju da je nužno rješenje da umirovljenici koji imaju mirovinu manju od 2000 kn i dalje imaju besplatan prijevoz, a oni s primanjima većim od 2000 kn plaćaju prijevoz. Na taj bi se način kompenzirali troškovi prijevoza djeci. Ono što učenici žele jest i da se omogući besplatan prijevoz za učenike osnovnih škola i djecu od 1. do 6. godine, kako za trajekt, tako i za autobus. Ostalim otočanima trebalo bi omogućiti prijevoz po povlaštenoj cijeni jer je život na otoku sam po sebi težak i skup. Otočne iskaznice su u redu ukoliko poprave nedostatke i ukinu bilo kakvo ograničenje u broju odlazaka na kopno. Isto tako žele da se usklade autobusne s trajektnim linijama kako bi se smanjilo čekanje i ubrzao odlazak i dolazak na odredište. Što se tiče luke Gaženica, ona je dobra jedino za odrasle koji imaju automobil, za sve ostale ona je nužno zlo. Npr. učenik koji iz Neviđana ide na fizikalnu terapiju na Brodaricu, mora krenuti iz Neviđana u Preko autobusom, zatim iz Preka trajektom u Gaženicu, iz Gaženice autobusom na kolodvor i na kraju s kolodvora na gradski autobus za Borik. Ova ruta osim što je fizički iscrpljujuća, financijski je još i više. Stoga učenici apeliraju na odgovorne da ostave barem nekoliko najvažnijih brodskih linija na relaciji Preko- Poluotok.

Zaključak: Previsokim cijenama prijevoza, ali i produljenjem vremena potrebnog za odlazak na kopno i povratak, povećava se izolacija i diskriminacija otočana u odnosu na stanovnike na kopnu. Otočani plaćaju, ne samo skupljim životom na otoku, nego i kroz jednakopravni PDV, poreze, trošarine i sve druge zakonima propisane namete. Time se i dodatno odbija mlade od života na otocima. Nažalost, sve je više starih, a sve manje mladih na kojima budućnost otoka ostaje.