PRIJEPODNE |
|
1. |
8:00 – 8:45 |
2. |
8:50 – 9:35 |
3. |
9:40 – 10:25 |
4. |
10:40 – 11:25 |
5. |
11:30 – 12:15 |
6. |
12:20 – 13:05 |
7. |
13:10 – 13:55 |
8. |
14:00 – 14:45 |
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Pučku školu je završio na otoku Braču, a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949.
Važnije su mu knjige: Slavenske legende (Zadar, 1900.), Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.),Veli Jože (Ljubljana, 1908.), Lirika (Zagreb, 1910.), Istarske priče (Zagreb, 1913.), Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.), Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.), Stoimena (Zagreb, 1916.), Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.), Istarski gradovi (Zagreb, 1930.), Šarko (Zagreb, 1930.), Pastir Loda (Zagreb, 1939.), Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.), Putopisi (Zagreb, 1942.)
Njegovim imenom je nazvana najveća državna nagrada u Republici Hrvatskoj "Nagrada Vladimir Nazor" koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma u Republici Hrvatskoj.
Učenici šestih i osmih razreda oduševljavaju svojom umjetničkom dušom. Uvjerite se sami i pročitajte njihova djela.
Tko ne zna da se u tri retka može mnogo toga reći, štoviše, staviti čak cijeli svijet, sigurno nije čuo za haiku poeziju! Taj izvorno japanski trostih bez naslova izražava snažan osjećajni i doživljajni naboj promatranog svijeta i bez sumnje ulazi u sam vrh najboljih kratkih književnih izražajnih formi. Za haiku nedavno su saznali učenici 5. d razreda koji su svojim doživljajem svijeta oko sebe, naročito prirode, tu istu ljepotu uspjeli majstorski pretočiti u stihove. U prilogu uživajte u snažnim i iskrenim književnim ostvarajima.
M. K.
Sivilo neba
bez sunca
u mutnoj Savi
samo odraz tužnih ptica...
Umjesto mirisa cvijeća
i zelenog drvoreda,
sivilo u mome gradu.
A kada bi na jedan dan grad bio naš?
Jer mi trebamo svjetla,
mi volimo boje,
mi sanjamo miris cvijeća.
Mi ćemo prirodi pružiti ruku
kao što je i ona nama bezbroj puta
ne tražeći ništa…
samo da ju volimo.
Matea Gabrić 8.a
Sivilo neba
bez sunca
u mutnoj Savi
samo odraz tužnih ptica...
Umjesto mirisa cvijeća
i zelenog drvoreda,
sivilo u mome gradu.
A kada bi na jedan dan grad bio naš?
Jer mi trebamo svjetla,
mi volimo boje,
mi sanjamo miris cvijeća.
Mi ćemo prirodi pružiti ruku
kao što je i ona nama bezbroj puta
ne tražeći ništa…
samo da ju volimo.
Matea Gabrić 8.a