Osnovna škola Vladimir Nazor Topusko

Topusko se nalazi na samoj granici izmedu Korduna i Banovine, u slikovitom predjelu srednjeg toka rijeke Gline, brežuljkastom kraju izmedu Petrove gore na zapadu i nešto udaljenije Zrinske gore na jugoistoku. Cestovnim prometnicama naselje je povezano s većim obližnjim mjestima: Glina (13 km), Petrinja (35 km), Sisak (47 km), Karlovac (55 km), Zagreb (preko Lasinje i Pisarovine 65 km). Od Topuskog nisu daleko ni Plitvička jezera (80 km).

U okolici Topuskog nalaze se i poznati izvori hladne pitke vode: vrelo Mollinari, Benkovo i Jelačićevo vrelo. Posebno značajni, i po čemu je Topusko poznato, su termalni izvori. Postoje tri glavna izvora i nekoliko manjih, a izbijaju na površinu iz dubine od otprilike 1500 metara i vulkanskog su podrijetla. Medicinska primjena tople vode posljedica je tisućljetnog iskustva, ali je njeno djelovanje objašnjeno tek u novije vrijeme. Ona podražajno djeluje na reorganizaciju organizma i u tijelu mobilizira niz obrambenih čimbenika, a sastojci mineralne vode djeluju i farmakološki. Prema najnovijim nalazima svjetski poznatih institucija, termalne vode u Topuskom - po kvalitativnom sastavu - nalaze se pri vrhu ljestvice u Europi.

Povijest mjesta

O najstarijem stanovništvu na području Topuskog postoje tragovi koji sežu u daleku prošlost. Pretpovijesni nalazi na Nikolinu brdu (smatra se da je dobilo naziv po nekadašnjoj crkvi Sv. Nikole, koja se spominje još 1334. g.) i obližnjoj Turskoj kosi kod sela Velika Vranovina, koji datiraju čak 3000 godina prije Krista, ukazuju na postojanje ljudskih naseobina. Niz kulturnih spomenika ukazuje na prisutnost Ilira (plemena Japoda i Kolapijana). Ilire kasnije potiskuju Kelti, a kasnije nadiru Rimljani. Presudnu ulogu u cijeloj povijesti mjesta odigrala je stara rimska cesta "VIA EXERCITUALIS" (Vojni put), najkraća veza od mora prema kopnu, izmedu dviju rimskih provincija - Dalmacije i Panonije - (sa središtem u gradu Sisku - Siscia). Uz tu cestu razvija se naselje "AD FINES" ili današnje Topusko. Brojni nalazi govore u prilog tvrdnji da su Rimljani ovdje imali svoje terme, no to nije dokraja dokazano, iako za to postoji velika vjerojatnost, jer se zna da su Rimljani cijenili tople mineralne izvore.

U 4. i 5. stoljeću prolaze ovuda Goti, poslije Langobardi, iza njih dolaze Slaveni, a u drugoj polovici 6. st. nadiru ovamo Avari, te u 8. st. Franci, protiv kojih Ljudevit Posavski diže oružani ustanak. U prvoj polovici 10. st. upadaju u naše krajeve i Mađari.

1205. g. kralj Andrija II. počinje graditi crkvu Blažene Djevice Marije u Topuskom i 1211. poklanja redu Cistercita novu crkvu sa samostanom pod naslovom "Opatija B.D. Marije". Predaja kaže da su tu prekrasnu građevinu (dužina 50,5 metara, visina 23 metra, širina 24 metra s tri broda) razorili Turci tako što su pucali topovima s brda kod sela Mala Vranovina, pa otuda i potječe promjena ranijeg naziva Toplica u Topusko.

Nakon brojnih istraživanja i analiza termalne vode i zaslugom tadašnjih uglednih osoba 1860. godine dolazi do izgradnje i uređenja lječilišta Topusko. Vremenom Topusko zaista postaje pomodno sastajalište tzv. otmjenog svijeta tadašnje vladajuće klase, gdje navraćaju banovi, generali, biskupi, veliki župani, grofovi, baruni, bogati gosti iz Italije, Francuske, Engleske, Njemacke, Austrije, Mađarske, Turske, pa čak i SAD-a i Brazila, što se lijepo vidi u spomen-knjigama kupališta koje se vode od 1818. godine.

U I. i II. svjetskom ratu Topusko je pretrpjelo velika razaranja, a naročito u Domovinskom ratu kada su zapaljena sva hrvatska sela, uništene sve važnije zgrade u mjestu, katolička crkva Sv. Marije od Pohoda - sagrađena 1830. godine, velika oštećenja nastala su na hotelima "Toplica" i "Petrova gora", uništeni kompleksi bazena i sportski tereni, a cijelo mjesto opustošeno. Nakon vojno-redarstvene operacije "Oluja" 1995. godine započela je obnova koja još uvijek nije u potpunosti završena.

1995. godine započela je obnova koja još uvijek nije u potpunosti završena.