Rakalj, 18. veljače 2013.
Autor: Maša Radovčić, 20. 2. 2013.
| « Prosinac 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Vijesti
Danas su odgojno-obrazovne ustanove imena Mije Mirkovića-Mate Balote prigodnim kulturno-umjetničkim programom i polaganjem cvijeća obilježile 50. godišnjicu smrti ovoga znanstvenika, akademika, sveučilišnoga profesora i pisca.
Ispred Mirković-Balotine rodne kuće okupili su se đaci sa svojim učiteljima i profesorima iz Osnovne škole Mate Balote iz Buja, Srednje škole Mate Balote iz Poreča, Ekonomske škole Mije Mirkovića iz Rijeke, zatim predstavnici Odjela za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, predstavnici KUD-a "Mate Balota" iz Raklja, Dječjega vrtića Vrtuljak iz Raklja, Općine Marčana te domaćina i organizatora Osnovne škole Vladimira Nazora iz Krnice. Moderator programa bio je Patrik Bolković, učenik 8. razreda iz Krnice.
Nakon svirke na roženicama Maksimiliana Peruška i Patrika Repinca nazočne je pozdravio načelnik Općine gospodin Marijan Kostešić, a u ime Odjela za ekonomiju i turizam to je učinila prof. dr. sc. Danijela Križman - Pavlović, koja je ujedno govorila o značaju Mirkovićevih ekonomskih zamisli. U ime Ekonomske škole iz Rijeke ravnateljica Višnja Dorčić s ponosom je istaknula da njihova škola nosi časno ime Mije Mirkovića i da njihova škola ovime i dalje nastavlja dugogodišnju suradnju s krničkom školom.
Pjevači KUD-a "M. Balota" su ispred Balotine rodne kuće pjevali Oj, Rakljanko, a Patrik Bolković prenio je nazočnima zapis Drage Catele, prvog rakaljskog studenta ekonomije nakon Mije Mirkovića u Zagrebu a čija su se sjećanja odnosila ne samo na Mirkovićev autoritet na zagrebačkoj ekonomiji, već je Drago opisao i dan Balotina sprovoda, kada je kao maturant "na noge" sa svojim kolegama krenuo krenuo iz Pule u Rakalj na sprovod. Karla Peruško čitala je sjećanja svoje razrednice Ratke Brgić, ondašnje učenice 7. razreda u Krnici.
Na groblju se vijenac položio uz roženice, kantu na tanko i debelo u izvedbi pjevača KUD-a "M.Balota" te uz skladbu Bruna Krajcara "Mladost", na tekst Mate Balote i u izvedbi učenica iz Buja, Larise Rojnić, Nine Kalin i Larise Lovrinčević, a one su ujedno govorile i tekst iz Posvete Mati Baloti.
Učenici trećega razreda Opće gimnazije iz Poreča Tea Radović i Borna Bulić govorili su ulomak iz Balotina romana Tijesna zemlja a koji govori o školi i školovanju malega Tone Gašpića.
Deborah Catela iz Krnice čitala je svoje pismo posvećeno Mati Baloti, a Patrik Bolković je interpretirao čuvenu Balotinu Govore da nisan fin.
Na kraju je prof. dr.sc. Lenko Uravić s Odjela za ekonomiju i turizam a ujedno i nekadašnji učenik škole u Krnici, vrlo nadahnuto kazivao Balotinu Jenu ljubav za koju je davno nagrađen na Goranovu proljeću u Lukovdolu.
Na kraju su svi sudionici posjetili školu u Raklju, nekadašnju palaču Loredan, koja je otvorena davne 1904./1905. godine kada je upravo mali Mijo Mirković krenuo u prvi razred. Na ovaj su način simbolički povezane škole Mirković-Balotina imena, a od domaćina iz Krnice sve su ustanove za dar dobile prvi broj školskoga lista Pramaliće, naziva iz Balotina Dragoga kamena i tradicionalnoga školskog projekta Osluhni zavičaj-zove te pramaliće, što je sastavni dio Školskoga kurikuluma i nastave o zavičaju.
R. P.
Pročitat ću vam kako je to bilo pred 50 godina prema sjećanjima gospodina Drage Catele, prvog studenta iz Raklja koji je davne 1963. godine nakon Mije Mirkovića- Mate Balote, prvi krenuo iz Raklja na studij u Zagreb. Gospodin Drago Catela diplomirani je ekonomist, znači i po svojoj osnovnoj struci blizak je Mirkoviću. Točno 40 godina nakon Mirkovićeva doktorata u Njemačkoj, Drago je krenuo put Zagreba.
Ali vratimo se veljači 1963. i sjećanjima Drage Catele na dan sprovoda:
„Bija san maturant te 1963. i na satu Statistike čuja san od profesorice da je umra naš Mijo Mirković-Mate Balota. Želija san pojti na sprovod, umra je veliki čovik… Ni bilo šoldi, ni prijevoza. Nas četiri-pet krenuli smo na noge iz Pule u Rakalj na funera. Dan je bio tmuran, nismo imali ni lumbrije, a već je bilo pomalo prznilo, niki ledeni daž je pada. Na sriću, prid Loborikon nas je pokupija jedan kamion i doveza valje u Rakalj.
Rakalj je bija pun ljudi, sa svih strana je došlo svita. Bilo je čuda kurijer i kamioni…Bilo je forši 7, 8, 9, 10 miljari duš tega dana u Raklju. Jako tužan dan i tužan ispraćaj, svi su osjećali da je umra veliki čovik.“
Evo još nekoliko Draginih sjećanja:
Kad smo jeno jutro hodili u školu, izdaleka smo ga vidili i ja san svojin kolegama reka da to je Mate Balota. Oni mi nisu vjerovali jer je na sebi ima trliž, dritvu na bragešah. Bija je jednostavan i običan, a tako velik.
Kad sam već došao na fakultet u Zagreb, sjećam se, od svih profesora najviše mi je o Mirkoviću pričao prof. Jura Medarić. Bio je potresen gubitkom velikog čovjeka i autoriteta. Medarić je doslovno plakao dok mi je govorio o njemu.
A na ispitu jednom kod prof. Stipetića i koji tada nisam položio, kad mi je zavirio u indeks i vidio da sam iz Raklja, rekao je, „vi imate velikog čovjeka!“.
I tako je bilo od prve do četvrte godine studija. Mijo Mirković-Mate Balota bio je prisutan, bio je važan, a kad je prolazio fakultetom, svi su se skupljali i delali red. To san doživija za njega i za profesoricu Savku Dabčević-Kučar. Samo za njih!“
Drago Catela
Tražilica
Kalendar
Korisni linkovi
Pitanja i odgovori
Oglasna ploča
.jpg)
.jpg)
