Osnovna škola Vladimira Nazora Krnica

PRVA AKTIVNOST

Krajem rujna nizom je aktivnosti u projektu Osluhni zavičaj – zove te pramaliće započelo obilježavanje tradicije stoljetnoga školstva na području djelovanja naše škole, a osobito se to odnosi na djelovanje škole u Raklju.

Učenici su posjetili rodnu kuću najpoznatijega Rakljanina i učenika ondašnje škole u Raklju te položili cvijeće na grob Mije Mirkovića – Mate Balote, gdje su stihove iz zbirke Dragi kamen izvodili sadašnji učenici Leon Peruško i Nika Percan, a i učiteljica Dolores Bulešić kazivala je Balotinu Kozu. Ravnateljica je učenicima govorila o piščevu životu.

Nastavak je uslijedio i u Dječjemu tjednu početkom listopada susretom s dugogodišnjom umirovljenom učiteljicom u Raklju Fumicom Travičić koja je učenicima pripovijedala o prošlosti škole i školskoga života.

Nekadašnji učenik, a današnji djed, Ivan Teković, u susretu se s učenicima podsjetio svojih davnih školskih dana u Raklju:

Najprije sam polazio Bužarolovu školu, to je zgrada današnjeg vrtića, a nakon toga preselili su nas u ovu današnju školu koju i vi polazite. Bilo nas je jako puno u razredima tako da se nastava održavala u dvjema učionicama ujutro i poslijepodne. Nakon toga krenuo sam u Krnicu“, govorio je tako o svom životnom putu od prvoga razreda u Raklju do osmoga razreda u Krnici te nastavku školovanja u srednjoj i visokoj školi. Naglasio je da teškoće i neimaština, počevši od školskoga pribora i knjiga, obuće, odjeće i hrane ili dnevni kilometri pješačenja u školu, nisu bili preprekom i razlogom da on od škole i učenja odustane. U školi su male drvene ploče zamjenjivale bilježnice i knjige, pisalo se perom i tintom, učionicu su zagrijavale peći na drva, a klupe su bile crne i spojene sa stolicama te se nisu mogle premještati.

U školama su tada postojale kazne za učenike, pričao je Ivan Teković, osobito za učenike koji nisu slušali učitelje. U tom slučaju učenik je morao ispružiti dlan, pružiti ruke, a učiteljica je šibom davala „slane sardele“. Bilo je i onih koji su klečali na krupnoj soli ili kukuruzu u kutu učionice, a oni koji su dolazili bez domaće zadaće i nisu učili, trebali su nakon nastave ostajati u školi i nadoknađivati propušteno. Onda je bilo puno ponavljača i samo najbolji su upisivali srednje škole“, pripovijedao je na susretu nekadašnji učenik.

Učenici su učiteljici Fumici Travičić i gospodinu Ivanu Tekoviću postavljali brojna i zanimljiva pitanja o školi nekada i kako je to izgledalo nekada ići i raditi u školi.

RADIONICE

Potaknuti pripovijedanjima gostiju, učenici su u likovnim radionicama iskazali svoju aktivnost i kreativnost u temi Škola nekad i danas.

Nastali radovi bit će izloženi na završnoj školskoj izložbi, a organizirat će se i znanstveni skup o razvoju školstva na našem području.

Susret je završio dječjom igrom na igralištu na Bolovanu u kojoj je nastao „veliki cvijet prijateljstva“ u čije su se latice upisali svi sadašnji učenici škole sa svojim učiteljicama.