Osnovna škola Vladimira Nazora Krnica

Poseban dio u rodnoj kući čini Mirkovićevo - Balotino nasljeđe, među kojim  se  nalazi i ovaj  tradicionalni školski projekt „Osluhni zavičaj – zove te pramaliće“, prvenstveno potaknut književnim stvaralaštvom, zbirkom pjesama Dragi kamen i romanom Tijesna zemlja. Tijesna zemlja nastala je u jednome dahu u vremenu od 6. prosinca 1940. do 9. siječnja 1941. godine, objavljena je 1946. godine  i obuhvaća život Raklja u XIX. stoljeću. Dragi kamen je prvi put objavljen 1938. godine. U jednom i drugom djelu skupljeno je čitavo bogatstvo jednoga podneblja, prošlih vremena  i duše tadašnjeg čovjeka.

 Na grobu su učenice Deborah Catela, Karla Peruško i Anđela Knapić  pjevale  i kazivale   Balotine stihove (Pramaliće, Kalavojna,, Pastirica), a   po prvi put se čitalo  i pismo Mati Baloti, ujedno ostvarenje  učenice šestoga razreda Deborah Catela.  Deborah se pismom obraća Baloti i izražava ponos što je i ona dio ove priče  kojom se  njeguje i promiče Balotino stvaralaštvo, ali i što je njoj samoj  Mate Balota poticaj za pisanje.    Na grobu su se čuli i stari narodni napjevi „Aj, koliko je od Učke do mora“ i „Spod mi Raklja sela“ u izvedbi pjevača KUD-a „M. Balota“ Nevije Grgorinić, Cvitka Brgića i Klaudija Knapića.

 Nakon groblja uslijedilo je  tradicionalno književno hodočašće stazama Tijesne zemlje i Dragoga kamena te dječje likovne i literarne radionice  u starome Raklju, naokolo crkvice svete Agnije.  Na putu do crkvice, stopljene s  krajolikom,  prirodu  upotpunjavaju  bijele  kamene skulpture nastale u Međunarodnoj kiparskoj radionici u kamenolomu 2001. godine, a simboliziraju život i smisao života, njegovu ljepotu i težinu istovremeno.

Sveta Agneza (Agnija) zaštitinica je pastira, a njezin dan se slavi usred zime, 21. siječnja. Crkva je podignuta 1495. godine za  vladavine mletačke obitelji Loredan koja je u to vrijeme kupila Rakalj i Barban  za četrnaest tisuća dukata. Crkvica je mjesto brojnih okupljanja,  a 2007. godine proglašena je najljepšim vidikovcem na likovnom i literarnom natječaju Turističke zajednice Istarske županije,  kada je tadašnji učenik naše škole Luka Faraguna osvojio prvu nagradu i osigurao ovaj zasluženi status i priznanje  ovomu  mjestu.

 Grb u obliku puža nalazi se na pročelju crkve,  a on se nalazi i na zgradi škole u Raklju, odnosno nekadašnje palače Loredan iz 1637. godine. Škola Družbe svetoga Ćirila i Metoda otvorena je u ovoj zgradi godine 1904./1905. godine, iste školske godine kada je i mali Mijo Mirković krenuo u prvi razred.  Za otvaranje Družbine škole zaslužan je Anton Mirković, Mijin otac, tadašnji župan sela.

Za crkvicu se veže i legenda o ukradenim i potopljenim zvonima koju smo zapisali.

 

Legenda o svetoj Agniji (Agnezi)

Povida se, da su jene noći za nevrimena došli Benečani z brodi u Luku pod starin Rakljon i, šuljajući se na vrh, kroz zidine,  kalali zvona z crikve i ukrcali hi na brode doli  u Luki. Nidan hi ni čuja, samo  sveta Agnija ni spala. Ona njin ni dala da zvona ponesu kja, nego su se spod same crikve brodi prevrnuli z mornarima. Tote je more najdimbočije, je kuhalo veliko jugo. I dan danas, kada jugo jako zapuše, niki ljudi, a najviše stare žene, čuju glas zvona iz mora. Je bila jača sveta Agnija od svih Beneca.

 

U literarnoj radionici učenici su pisali stihove  o zavičaju, ljepotama prirode, mirisima, zvukovima i bojama, osjećajima, mislima, asocijacijama… U likovnoj radionici  slikali su crkvicu, more, obale, šumu uz more, lađe i brodove, nebo,  galebove, panoramske vidike od Cresa, Labinštine, Kamenjaka, do Velebita …

Učenici produženoga boravka pripremali su se za projekt „Slavulja“ te su sa svojim učiteljicama upijali mirise kadulje, promatrali i opisivali ovu ljekovitu mediteransku biljku koja dobro uspijeva na prostorima staroga Raklja.

Školski projekt „Osluhni zavičaj-zove te pramaliće“ dio je 37. susreta na dragom kamenu  i održava se svake godine krajem rujna. Projekt je u ovih desetak godina predstavljen na susretima kvalitetnih škola u Rijeci, Dubrovniku i Dublinu te učiteljima hrvatskoga jezika Istarske županije, ravnateljima osnovnih škola Istarske županije, istarskim osnovnim školama  te Ekonomskoj školi Mije Mirkovića iz Rijeke, Osnovnoj školi Gračani iz Zagreba te Zakladnoj katoličkoj školi R. Haseka iz češkoga grada Jablonca nad Nisou s  porukom „Dobar dan, Istra“ - „Dobar dan, Češka“.

Projekt je prožet tradicijom i suvremenošću, zavičaj i tradicija izvor su kreativnoga promišljanja, a djeci je zavičaj mjera svijeta.  Usvajaju se znanja o obilježjima svoje kulture, ali se istovremeno uči  da se kultura kroz povijest mijenja, osobito uslijed  tehničko-tehnoloških utjecaja i napretka i zbog međukulturalnih dodira, a učenici promjene  uočavaju na   kulturi stanovanja, kulturi odijevanja, kulturi prehrane, kulturi odgoja i  obrazovanja, ukupnoj kulturi znanja, ekološkoj kulturi.  odnosno na  materijalnoj, duhovnoj i  društvenoj kulturi nekad i danas.

 

 U iskonskoj povezanosti čovjeka i prirode,  suradničkim ozračjem, timskim  radom,  u terenskoj i izvanučioničkoj  nastavi,  primijenjeni su suvremeni oblici rada, razvija se međusobna tolerancija, a učenici su uključeni i u proces socijalizacije. Ovime se  pridonosi promjenama u svakodnevnom životu i radu škole s jedne strane, a s druge strane škola razvija svoju autentičnost i prepoznatljivost.

      Cilj nam je dugoročno i trajno planiranje u odgoju i obrazovanju  čime se pojam kulture ne svodi samo na očuvanje tradicije, već sadržaji, postupci i metode djelovanja škole razvijaju kulturni profil učenika i kulturu škole jer zavičaj  nije samo kuća i  dom, već je i više od toga. On je poticaj i  pokretač  za vlastiti bolji život, on je mogućnost  za aktivno uključivanje u sve tokove i zahtjeve suvremenoga društva.

                                                                                              Romana Percan