Dragi roditelji,

u ovom razdoblju online nastave, posebno ako ste roditelj djece mlađeg uzrasta, važan ste oslonac svome djetetu i učiteljima. Vi potičete, pomažete, organizirate i nadzirete rad vašeg dijeteta, fotografirate domaće zadaće, šaljete ih učiteljicama, primate povratne informacije, ispravljate... i tako iz dana u dan.Čestitamo vam na vašemu trudu i angažiranosti. Svijesni smo ga. Ipak, postoji značajna razlika u opterećenju roditelja. U svemu tome lakše prolaze roditelji samostalnije  djece, one koja su već zavoljela knjigu i školu, dok za roditelje manje samostalne i školskim obavezama nesklone djece, ovo razdoblje može biti vrlo naporno i frustrirajuće. A, kad smo jako frustrirani, mi lako pucamo po šavovima, i postajemo ljudi s kojima nije ugodno dijeliti blizinu. U odnosu roditelja i djeteta, očekuje se da će se roditelj, jer je punoljetan i mudar, prije sabrati i učiniti nešto da ozračje bude prihvatljivije za sve uključene.

Želimo poručiti da uz vaš trud i ozbiljnost prema školskim obavezama, ne zaboravite na element zabave i osjećaj za mjeru. Neka vam Škola bude važna, ali ne idite preko granica svoga djeteta. Ne dopustite si da u frustraciji budete grubi prema djetetu, i time posijete sjeme odbojnosti djeteta i prema vama i prema učenju, i što je najgore, sjeme sumnje u vlastitu pamet i sposobnost.

Nikako ne omalovažavajte dijete, ne uveličavajte djetetove greške, ne izrugujte se djetetovim nedovoljno razvijenim vještinama. Suzdržite se od grubosti u riječima i kontaktu. Jer, zadaci nisu vrijedniji od mira vašeg djeteta i njegovog povjerenja u vas.

Šalite se s mogućim greškama, objašnjavajte uz zanimljive primjere iz vašeg života i slično. Ako imate jak stav, i vidite da vas dijete poštuje i sluša, odlično, vi znate postaviti se. Međutim, ako vas dijete sluša tek kad postanete grubi i ljuti, zaustavite se. Ušli ste u rizično područje. Promatrajte koji stil vašeg nastupa donosi najbolje rezultate. Gledajte na vrijeme za rješavanje školskih obaveza, ako dijete traba vašu podršku, kao priliku da budete zajedno i da se dobro podružite sa vlastitim djetetom. A, ako ni uz ozbiljnost, ni uz šalu, ne ide dalje, ako dijete plače, opire se, bježi i vi vidite da ono nema dovoljno fokusiranosti ni drugih potrebnih resursa, da bi realiziralo sve zadatke, zaustavite se.

Zaustavite se i ako zateknete sebe na rubu živaca, na rubu psihičkih snaga. Napravite pauzu, odmor, i u konačnici javite učiteljici da ste dali sve od sebe, i da ste uspijeli toliko koliko ste uspjeli, i da toga dana nije bilo moguće učiniti više ni bolje, osim uz visoku cijenu razdražljivosti i sukoba.

Kad je moguće, a iscrpljeni ste, oslonite se na drugog roditelja. Neopterećeni roditelj može biti od pomoći i djetetu i vama.

Ova se poruka tiče zaista samo roditelja i djece, koji dođu na rub, u rizik da zbog škole naruše vlastiti odnos i vlastitu sliku o sebi, kao vrijednim bićima.  Uz dobro ozračje,  vaše će dijete razvijati osjećaj da je ono  sposobno savladati prepreke, izdržati napore, vjerovati svojim bližnjima  i ne sumnjati u sebe. Vi ostali, kojima sve ide glatko, samo nastavite slati sve domaće zadaće.

                                            Stručni suradnik – psiholog:

                                            Dubravka Ujčić Lukšić, prof.