Godinama slušamo i učimo o Vukovaru i napokon nam se pružila prilika da sve to i doživimo. Posjetili smo mnogobrojna mjesta koja su u nama probudila najdublje  osjećaje: tugu, sjetu, žalost i suosjećanje, ali i ponos i divljenje spram onih koji su branili i bili spremni žrtvovati sebe za svoju domovinu. Slušali smo predavanja na temu Bitke za Vukovar i Domovinskog rata koja su nam bila izričito zanimljiva i poučna. Obišli smo dva muzeja:  Gradski muzej Vukovar i Muzej Vučedolske kulture koji nas se posebno dojmio.  Dok smo se vozili Trpinjskom cestom zaustavili smo se kraj Spomen-doma hrvatskih branitelja gdje smo vidjeli spomenik Blage Zadre i tenk, simbolički okrenut prema Vukovaru. Potom smo autobusom prošli pokraj Kukurznog puta nakon kojeg smo stigli do Vukovarske bolnice. U predvorju smo pogledali film o stradanjima u Domovinskom ratu.  Obilazak bolnice bio je veoma potresan i potaknuo nas je na razmišljanje kako čovjek može čovjeku nanijeti toliku bol. Vukovar je  bio pretvoren u ruševinu i gotova svaka kuća simbolizira patnju.

Ljudsko srce posebno zaboli kada dođete na Ovčaru i shvatite da se ispred vas u masovnoj grobnici nalaze ostaci brojnih nedužnih ljudi koji su svoje živote izgubili na okrutan i hladnokrvan način.

     Vukovar i stradanja se nikada ne smiju zaboraviti  i oni u nama i sljedećim generacijama moraju nositi poruku mira i tolerancije.

(Antonela, Erika, Melani, Bonni i Matea)