Osnovna škola Voćin

Odlazak u mirovinu ove svima znane, simpatične i nasmijane kolegice i knjižničarke, kojoj ništa nije bilo teško, bez sumnje će ostaviti trag  ali i dobre vibracije u  ustanovi u kojoj je provela čitav svoj radni vijek. Vidljivo dirnuta pažnjom kolega i suradnika, djelatnika škole koji su joj s buketom cvijeća i prigodnim poklonom te dobrim željama došli zaželjeti ugodan odlazak u zasluženu mirovinu. Kazala je kako je i sretna i tužna što odlazi, jer  posao koji je radila punih 4o-tak godina je taj koji neizmjerno obogaćuje čovjeka. I da, tu se potvrđuje ona teza da to nije samo profesija već poziv. Kao djelatnica škole radila je na različitim poslovima u školi. Bila je učiteljica, knjižničarka savjetnica ali i  ravnateljica naše škole od 1991. do 1996. godine i na svakom od tih poslova naučila još ponešto ali i ostavila dio sebe, svoje stručnosti, razumijevanja, ljubavi i suosjećanja, što najbolje potvrđuju brojni zahvalni učenici naše škole.

"Ovo je nova faza u mom životu i nastojat ću je iskoristiti najbolje što mogu", kazala je sa suzama u očima.

Prigodne riječi kolega u kojima su izrazili zahvalnost i zadovoljstvo što su imali čast zajedno raditi te doprinijeti da se jedan težak i odgovoran posao lakše obavi, svakako je zaslužna dobra kolegijalna atmosfera a koje u našoj školi nikada nije manjkalo. Jer učiteljski je kao i knjižničarski, kako je netko rekao, plemenit i častan poziv koji zaslužuje respekt i poštovanje, a kada ga netko odradi od srca kao naša kolegica Ljerka, onda je to svakako i dodatno poštovanje prema njoj samoj, istaknule su  njezine radne kolege.

Škola bez nje ista biti neće, ali to je život a on teče, teče i teče...