Osnovna škola Voćin

Američki novinar Chris Booth i fotograf James Mollison u dvije su godine proputovali svijet i portretirali djecu iz različitih zemalja svijeta. Portretu svakoga djeteta pridružili su i fotografiju njegove sobe te sve zajedno objavili u knjizi Where children sleep (Gdje spavaju djeca). Fotografije prikazuju djecu iz SAD-a, Meksika, Brazila, Ujedinjenog Kraljevstva, Italije, Izraela, Kenije, Senegala, Lesota, Nepala, Kine i Indije. Uz svaku se fotografiju nalazi kratki tekst koji sadrži „životnu priču” djeteta.

Neke od 'životnih priča' s kojima su učenici bili upoznati u okviru nastave Hrvatskog jezika jesu sljedeće:

Lamine (12) živi u Senegalu. Ide u seosku islamsku školu koju mogu pohađati samo dječaci. Sobu dijeli s nekoliko drugih dječaka. Njihovi kreveti sastavljeni su od dasaka i cigle. Svako jutro u šest sati dječaci počinju raditi na školskoj farmi, gdje uče kopati, orati zemlju uz pomoć magaraca i brati kukuruz.

Indira (7) živi s roditeljima i bratom i sestrom u blizini Kathmandua u Nepalu. Kuća u kojoj žive ima samo jednu prostoriju u kojoj se na podu nalazi i samo jedan madrac na kojem djeca spavaju. Obitelj je vrlo siromašna i svi moraju raditi kako bi preživjeli pa tako Indira od svoje treće godine radi u lokalnom kamenolomu granita u kojem osim nje radi još oko 150 djece.

Ovom dječaku, čije ime nije poznato, i njegovoj obitelji dom je madrac negdje u predgrađu Rima. Došli su iz Rumunjske, a novac za autobusne karte skupili su prošenjem po ulicama. Nakon dolaska u Rim kampirali su na privatnom posjedu s kojeg ih je izbacila policija. Nemaju nikakvih isprava, zbog čega se ne mogu legalno zaposliti. Nitko iz dječakove obitelji nikada nije išao u školu.

Nakon što su se upoznali s tim potresnim pričama, učenici su komentirali svoja zapažanja te su iznijeli svoja predviđanja hoće li ikada, i ako hoće kako, biti svoj djeci omogućeno djetinjstvo jednakih mogućnosti.

Potaknuti tim pričama, naši dragi sedmaši odlučili su razveseliti siromašne obitelji u svojoj okolini tako što su organizirali skupljanje pomoći potrebitima. Učenici su, kako bi obilježili 17. listopada kao Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, skupljali osnovne životne namirnice kao što su brašno, mlijeko, šećer, ulje i sl., a potom će te namirnice biti podijeljene najpotrebitijim obiteljima u okolici.

Naši dragi sedmaši već u ranoj dobi uče i djelima pokazuju što znači pružiti ruku pomoći i suosjećanja. Nema te epidemije ili socijalne distance koja može spriječiti ili zatomiti urođeni ljudski osjećaj da drugome ublažiš bol i djelima pokažeš: Da, i ti si čovjek. I ti zaslužuješ živjeti i imati svoje mjesto pod Suncem. Ja ću ti u tome pomoći.