Osnovna škola Voćin

Povijesni nalazi o postojanju naselja datiraju već iz 12. st. kada se spominje naselje Achyna ili Othyna (prema imenu obitelji, ogranku roda Aba).  Voćinska tvrđava prvi put se spominje u 14. stoljeću kao utvrđeni grad Bosendorfer. Već u 15. st. Voćin je imao dva samostana: Franjevački samostan i samostan Sestra Klara, a 1494. godine sagrađena je župna crkva Blažene Djevice Marije. Dolaskom Turaka u 16. st. prekinut je duhovni, kulturni i društveni život Voćina. Od 1775. godine Voćin je u vlasništvu grofa Ivana Erdödya, zatim grofova Jankovića, da bi ga krajem 19. stoljeća kupio barun Gutman. Gutman je od Jankovića preuzeo i dvorac s perivojem usred mjesta koji je zapaljen 1918. godine.

 Tijekom 19. stoljeća dolazi do gospodarskog procvata; na Zvečevu se gradi tvornica stakla, gradi se željeznička pruga koja je povezivala Voćin s Čačincima, a u samom Voćinu sagrađen je sanatorij za plućne bolesnike. Župna crkva je ponovno uništena tijekom II. svjetskog rata, obnavljana 1973., te potpuno uništena za vrijeme Domovinskog rata kada je uništen dobar dio kuća, a brojna  naselja ostala su bez stanovnika.

 Stari grad (Turski grad) u Voćinu je srednjovjekovni utvrđeni grad smješten zapadno od ceste koja iz Požeške kotline vodi u Voćin. Dio je Voćinskih brda, odnosno njihov krajnji jugoistočni izdanak. Brdo od 300 mnv ujedno je i prepoznatljiva točka unutar grada Voćina, koja je danas, nažalost obrasla šumom crnogorice i gustim raslinjem i čini ovaj vrijedan spomenik sakrivenim. Grad se spominje još i pod imenom  Athyn, ili Othyn ( prema imenu obitelji – ogranka roda Aba, koja mu je bila vlasnik u vrijeme Anžuvinaca. Od 1434. g. grad je u posjedu Gorjanskih, zatim I. Korvina, od 1508. g. Batthyanyja, a od 1538. do 1687. g. u rukama Turaka. Nakon odlaska Turaka u 17. st. burg je trajno oštećen.

Danas je sačuvan jedan njegov dio, građen od kamena klesanaca i opeke i dijelovi obrambenih zidina, ili podgrađa na padinama brda s južne i istočne strane. Sa sjevero-zapadne strane sačuvan je i dio opkopa grada. Grad je 50 –tih godina prošlog stoljeća umjetno pošumljen crnogoricom. Prema suvremenim konzervatorskim smjernicama prvi korak  obnove i početak sustavne brige o gradu, trebao bi biti skidanje šume i šikare pod kojom se on danas nalazi. Zbog izuzetnog položaja, nije isključeno da je ovdje postojalo naselje i prije srednjeg vijeka i prvih pisanih izvora o Starome gradu.