Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata

„Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?“

Siniša Glavašević

Prošle su 32 godine od pada grada Vukovara, simbola hrvatske slobode i nade. Ne zaboravljamo patnju koju su branitelji i stanovnici tog  grada proživjeli. Mnogi od njih dali su svoj život za slobodu.

Upravo zato svake godine palimo svijeće 18. studenog na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata. Ove godine učinili smo to u petak 17. studenog. U jutarnjoj smjeni učenici i učitelji zapalili su svijeće duž Ulice Siniše Glavaševića, a u popodnevnoj smjeni zapalili su ih te postavili na betonske stupove školske ograde. Vukovar je u našim mislima.

                                                                                                L.Cili, D.Gajšak, 6. b

Hvala za Vukovar

            Imam veliku sreću što nisam bio rođen za vrijeme Domovinskog rata jer ono što sam čuo i vidio na televiziji - nimalo mi se ne sviđa.

            Vukovar je simbol rata, stradanja i borbe. Borbe i upornosti ljudi koji su voljeli svoj grad i ovu državu. Ljudi koji su željeli živjeti u svojim domovima, biti slobodni i govoriti svojim jezikom. Stali su pred neprijatelja i nisu mu dozvolili da sve uništi. Zato im veliko Hvala. Hvala za svu bol koju su osjetili. Hvala za sve neprospavane dane i noći provedene na hladnim i mračnim mjestima. Hvala što, unatoč strahu i nemoći, nisu odustali. Hvala svima onima koji su izgubili život kako bismo mi danas živjeli u Republici Hrvatskoj, najljepšoj na svijetu. Dugujemo im zahvalnost koja se ne može izreći riječima.

            Bio sam ljetos u Vukovaru. Još uvijek ima porušenih kuća i tragova rata. Popeo sam se na Vodotoranj, obnovljen, ali s rupama od granata. Bio sam na groblju sa stotinama bijelih križeva poginulih branitelja. Velika im hvala.

                                                                     N. Krajačević, 5. a