Osnovna škola Zadarski otoci Zadar

U srijedu 30. travnja grupa učenika  od 6. do 8. razreda  OŠ Zadarski otoci i OŠ Stanovi koji uče njemački jezik kao izborni predmet, otputovala  je  sa svojom učiteljicom Željkom Zrilić na trodnevnu ekskurziju u Austriju.

Nakon dugotrajnih  priprema i dugog iščekivanja ostvarile su se želje učenika. Evo kako je bilo.

Napokon je stigao taj dugo očekivani dan 30.travanj 2014. Kad smo došli na mjesto polaska, svi smo bili uzbuđeni i nestrpljivi. Pozdravili smo se s roditeljima, spremili kofere i pojurili u autobus da zauzmemo što bolja mjesta. Svađe oko toga nije bilo. Pred nama je bila duga noć, ali naravno svi smo bili previše uzbuđeni da bismo spavali. Krenulo je upoznavanje. Ipak, bilo nas je 51 iz dvije škole. Upoznali smo i profesore koji su putovali s nama kao pratnja. 

Imali smo i dobrog vodiča. S rečenicom „Da, Marine.“ potvrđivali smo mu da nam je sve jasno. Nakon puno pričanja ipak smo se malo umorili pa smo odspavali. Čim je svanuo dan pogledali smo kroz prozore i imali smo što vidjeti. Bili smo u Austriji. Posvuda oko nas zelena boja, brda, planine… Sve je bilo predivno. Marin nam je ukratko opisao geografski položaj i povijest Austrije.

Oko 7,30 došli smo u mali gradić Hallstatt smješten na istoimenom jezeru. Naša prva destinacija na ovom putovanju. Gradić je stvarno prekrasan. Okružen je brdima i jezerom.

Dobili smo ulaznice za Svijet soli. Rudnik se nalazi visoko na brdu pa smo išli uspinjačom na 838 metara. Nakon uspinjače čekalo nas je još 15 minuta pješačenja i napokon smo došli do ulaza. Obukli smo posebna odijela pošto je u rudniku dosta hladno, a i da ne zaprljamo svoju odjeću. Odijela su bila smiješna.  Ušli smo u rudnik, a sol se sjajila poput sitnih kristala. Onda nas je čekalo spuštanje na toboganu. Malo nas je bilo strah i predomišljali smo se, ali tko zna kad ćemo opet imati tu priliku pa smo se spustili. Spuštanje je bilo odlično. Pogledali smo kratak film o nastanku rudnika, a zatim je slijedilo spuštanje još većim toboganom. Opet mali strah, ali sjedamo i spuštamo se. Došli smo do jezera i stijena. Taj prizor bio je veličanstven, a pogotovo kad su upalili svjetla u boji. Predivno. Jezero je toliko čisto da izgleda kao zrcalo. Još smo malo hodali kroz rudnik. Prolazili kroz uske prolaze i stigli do vlakića za rudare. Kad smo svi sjeli vožnja je počela. Obrazi su nam se malo smrzli, ali to nam je bio gušt. Vlakić nas je odvezao do kraja rudnika. Skinuli smo odijela i obavili malu kupnju suvenira.

Potom nazad u autobus pa vožnjom do Graza. Opet pričamo, smijemo se, uživamo… bez mama i tata, samo s prijateljima. U Grazu smo imali posebnu vodičku. Prošli smo pored mnogih crkvi i na kraju došli do dvorca. Dvorac ima jednu kulu. S lijeve strane idu dečki, a s desne cure i kad se sretnu moraju se poljubiti. Naravno, mi se nismo ljubili nego smo samo rekli „Bok.“. Nakon toga smo bili u centru grada i onda opet  uspinjačom na brdo odakle smo imali najljepši pogled na Graz. Pogled je stvarno prelijep. S brda se nismo spuštali uspinjačom nego stepenicama. Ima ih 421.

 Bilo je vrijeme za odlazak u hotel jer smo bili već dosta iscrpljeni i umorni nakon cijelog dana razgledavanja. Večerali smo i još se malo družili pa zaspali. Koliko znam profesorica je rekla da nije bilo nikakvih problema. Ujutro je u 7,30 bio doručak i polazak prema Beču. 

Prvo smo posjetili Tehnički muzej koji je ogroman. Naravno nismo imali vremena obići cijeli muzej, ali vodič nam je pokazao i objasnio najvažnije stvari. Tako smo doznali puno o astronautima, svemiru i prvim automobilima. Zatim je slijedio posjet Zoološkom vrtu. Naučili smo da pingvini mogu živjeti i na jako toplim mjestima te da ima razlike između afričkog i azijskog slona. S vodičkom nismo razgledali cijeli Zoološki pa smo imali vremena da ga i sami malo razgledamo.

 Nakon Zoološkog, na red je došao ogromni, predivni, raskošni dvorac Schonbrunn. Obišli smo oko 30 prelijepih soba. Dvorac ih ima 1400. Oslikani stropovi, puno zlata, slika, raskošnog namještaja, Soba ogledala, velika svečana dvorana, mala dvorana, spavaće sobe. Iza dvorca nalaze se predivni vrtovi, kipovi, fontane, veliko dvorište. Imali smo slobodno vrijeme za kupnju suvenira i fotografiranje. Dvorac je žute boje građen baroknim stilom i po tome je poznat. Zbilja predivno. Nakon toga nam je došla vodička i autobusom smo prošli kroz Beč, a ona nam je pričala o Beču i svim tim palačama koje smo promatrali. Odvela nas je do Mc Donalds-a na ručak. Nakon jela smo nastavili dalje. Još malo smo se vozili pa stali i pješke krenuli u centar Beča. Sa svih strana stajale su palače i raskošne crkve sa zelenim parkovima. Baš kao u bajci. Na trgu je stup koji su izgradili iz zahvalnosti Bogu što je kuga prošla. Stup je većinom od zlata.

Opet smo se vratili u bus i zaputili prema zabavnom parku Prater. Kad smo prešli preko Dunava, vidjeli smo moderne nebodere. 

U Prateru smo dobili ulaznice i zaputili se prema kolu. Podijelili smo se u grupe i tako ulazili. Kad smo došli na vrh, pred nama je bila panorama Beča. Nakon Pratera smo se vratili u hotel. Smjeli smo biti zajedno u sobama do 00,30 i oko toga nije bilo problema. Spremili smo kofere jer je ujutro bila odjava iz hotela. Ujutro smo doručkovali i krenuli prema Gradišću. Tamo smo razgledali Gradišće s gradišćanskim Hrvatima. Puhao je hladan vjetar i padala mala kiša pa smo ranije otišli u restoran. Javili smo se svojima i družili čekajući ručak. Nakon ručka smo otišli u crkvu gdje nam je svećenik pričao o njihovim običajima. Oni su sačuvali neke stare riječi koje mi više ne koristimo. 

Posljednja destinacija na ovom putovanju bila je tvornica čokolade Zotter. Bilo je više od 160 vrsta čokolade. Na ulazu smo uzeli žlicu i išli od postaje do postaje i kušali čokolade. Prvo je bila čokolada u prahu, zatim čokoladne fontane, praline i gotove čokolade. Najeli smo se i kupili čokolade da i naši doma to probaju.

I na kraju smo se zaputili prema našoj Hrvatskoj. Opet smo pričali, dogovarali sljedeće susrete, zabavljali se. One koji bi zaspali malo smo i našminkali, ali kao što je profesorica rekla „Sve je to dio ekskurzije.“

Kad smo se približili Zadru, dali smo zasluženi pljesak profesorima, vodiču Marinu, ali i sami sebi jer smo ga zaslužili. Ekskurzija je prošla u najboljem redu, bez problema i doma smo se vratili  s osmijehom na licu puni dojmova.