Osnovna škola Zdenka Turkovića Kutjevo

Učenica Marija Marjanovič iz 8. c razreda naše škole osvojila je nagradu za najljepše napisano ljubavno pismo. Marija se svojim pismom javila na natječaj Ogranka Matice hrvatske u Požegi i osvojla prvo mjesto.

Ogrank Matice hrvatske u Požegi objavio je nagradni natječaj pod nazivom Moje drago srce koji je pozvao učenike završnih razreda osnovne i učenike srednje škole na pisanje ljubavnoga pisma stvarnoj ili zamišljenoj simpatiji. Natječaj je objavljen povodom 350. godišnjice pisanja najdirljivijegljubavnog pisma u hrvatskoj povijesti - pisma koje je večer prije svoga smaknuća u Bečkom Novom Mestu napisao grof Petar Zrinski svojoj supruzi Katarina i njime se zauvijek od nje oprostio.

Posudbeno je povjerenstvo proglasilo najuspješnije napisana pisma u kategoriji osnovne i srednje škole, a nagrade su uručene mladim literatima i zaljubljenicima u pisanje u knjižnici Katoličke gimnazije u Požegi. Kako naša učenica iz organizacijskih i epidemioloških razloga nije mogla nazočiti dodjeljivanju nagrada, nagradu joj je uručio ravnatelj škole gospodin Miljenko Crnjac čestitajući joj na ovom lijepom uspjehu.

U nastavku teksta možete pročitati Marijino nagrađeno pismo u cijelosti.

Dragi moj posebni prijatelju,

nakon onoga divnog ljeta i dugo vremena skupila sam hrabrosti opisati ti svoje osjećaje u nekoliko rečenica.

Kao i svaka priča, i naša je počela uobičajeno. Dani su se protezali do dugo uvečer. Unatoč toplini sunca, sladoled i limunada bi nas uspješno osvježavali. Ponovo bi se pokrenuo duh avantura i stvaranja novih uspomena. Osamnaestog dana ljeta okupili smo se na igralištu planirajući obilje zabave i smijeha. Stvarno je tako bilo! No, ti si dao novu čaroliju mojem smislu ljeta i odmora.

Kad sam te prvi put vidjela, osjećala sam se jako čudno. Tijelo mi je zatreperilo kao ptičica u proljeće. Obuzeo me tvoj tihi glas. Ništa nisam vidjela osim tvoje figure niti sam čula ushićene glasove naših prijatelja u pozadini. Ljetni povjetarac milovao mi je lice dok su ga tvoji pogledi obasjavali poput zraka užarenoga sunca. Prijateljski osmjesi i dodiri činili su se nježni kao latice ruže.

Ljeto 2019. stvarno je bilo stvoreno za nova prijateljstva, simpatije i čarolije. Nadam se da i ti tako razmišljaš te da je sreća koju osjećam, dok o ovome pišem, obostrana.

Žao mi je što se nismo vidjeli prošlog, svima nama tako čudnog, ljeta. Izgleda da nam nije bilo suđeno. Ipak, radujem se ovoj godini i svemu što će ona donijeti. Jedva čekam naš sljedeći susret, a isto sam tako u nestrpljivom iščekivanju tvojega odgovora.

S ljubavlju!

Marija