Osnovna škola Zdenka Turkovića Kutjevo

Predzadnji dan nastave svi su učenici PŠ Vetovo sa svojim učiteljicama i vjeroučiteljem posjetili ribnjak Matiševac u Vetovu. Vesela povorka učenika ranim je jutrom krenula pješice prema ribnjaku. Put nije kratak pa se stajalo na nekoliko mjesta odmoriti. Prvo stajalište bio im je zreli sočni dud kojega su putem ugledali. Tu su se okrijepili njegovim slasnim plodovima i veselo nastavili dalje. 

Drugo stajalište bila je zrela i ukusna divlja trešnja. Zastali su kratko, isprobali plodove i srčano se nastavili uspinjati na brdo. Kad su se popeli na brdo, zastali su i malo odmorili na pokošenoj travi u debelom hladu oraha. Tu su iz svojih ruksaka malo pojeli i popili, a zatim bez zaustavljanja nastavili cestom kroz vinograde prema ribnjaku.

Po dolasku na ribnjak srdačno ih je dočekao Stjepan Horvat, predsjednik Športskog ribolovnog društva Matiševac. Pozdravio ih je, ukratko ispričao povijest ribolovnog društva Matiševac te učenicima prepričao najzanimljivije ulove primjeraka na ovim ribnjacima. Učenici su ga sa zanimanjem promatrali i upijali svaku izgovorenu riječ. Nakon uvodnih riječi, Stjepan ih je poveo u šetnju oko ribnjaka i usput objašnjavao neke osnovne informacije koje ribiči moraju znati te strpljivo davao odgovore na mnoga dječja postavljena pitanja.

Za vrijeme dok su šetali oko ribnjaka, gledali i istraživali svijet u vodi i oko nje, nekoliko članova ŠRD Matiševac vrijedno je za sve njih peklo ručak na roštilju. Kada su učenici završili šetnju, stolovi s jelom i pićem već su bili spremni. Članovi ŠRD-a ljubazno su i domaćinski hranom i pićem poslužili sve učenike i učitelje. Hrana je bila obilna i ukusna, a dječja lica sretna i zadovoljna.

Po završetku ručka uslijedio je učenicima najzanimljiviji dio izleta. Okušali su se u pecanju i odlično im je išlo! Oduševljenju nije bilo kraja! Broj ulovljenih riba u kantama samo je rastao. Uz štapove i meredov vrijeme je brzo proletjelo. Trebalo je poći kući. Zahvalili su se na gostoprimstvu i polako se uputili natrag prema selu. Vraćali su se asfaltiranom cestom kako bi učenici upoznali i taj dio sela.  Hodali su, žamorili, razmjenjivali dojmove i ništa im nije bilo teško. Neki su dio puta čak i pretrčali.

Izlet je završio rastankom kod crkve gdje su onako umorni, ali jako sretni i zadovoljni, zaključili da bi bilo izvrsno opet sve ponoviti.

Tekst i fotografije: Marijana Hruška, dipl. učiteljica