

| Redni broj sata | Početak | Završetak |
| 0. | 7:10 | 7:55 |
| 1. | 8:00 | 8:45 |
| 2. | 8:50 | 9:35 |
| 3. | 9:40 | 10:25 |
| Veliki odmor | 10:25 | 10:45 |
| 4. | 10:45 | 11:30 |
| 5. | 11:35 | 12:20 |
| 6. | 12:25 | 13:10 |
| 7. | 13:15 | 14:00 |
| 8. | 14:05 | 14:50 |





| « Prosinac 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Ruđer Bošković rođen je 18. svibnja 1711. kao osmo dijete u dubrovačkoj obitelji Bošković. Školu je počeo pohađati u Isusovačkom kolegiju u Dubrovniku, a već je kao petnaestogodišnjak nastavio školovanje u Rimskom isusovačkom kolegiju. Završivši školovanje 1741. kao tridesetogodišnjak, postao je najprije nastavnik, a zatim i profesor matematike u Isusovačkom kolegiju.
Već od petnaeste godine piše znanstvene rasprave iz matematike, fizike i astronomije, pa je vrlo rano stekao ugled osobito nadarena znanstvenika. Prvu zapaženu raspravu O sunčevim pjegama objavio je kao dvadesetpetogodišnjak i u njoj je iznio dvije nove vlastite metode za određivanje elemenata vrtnje Sunca oko osi.
Slijedilo je više vrijednih i cijenjenih znanstvenih djela, a vrhunac je bila Teorija prirodne filozofije, koju je završio i tiskao u Beču 1758. To izuzetno važno djelo tek je 1974. u cijelosti prevedeno na hrvatski jezik. Prva od tri knjige posvećena je izlaganju Boškovićeva osnovnog shvaćanja tvari i sila koje djeluju u prirodi. U drugoj knjizi opširno se raspravljaju primjene teorije na mehaniku, a u trećem na fiziku. Budući da isusovci nisu blagonaklono primili Teoriju prirodne filozofije, Bošković napušta Rim i odlazi u Pariz, a zatim u London, gdje je bio primljen s velikom pozornošću i počastima. Nakon toga putuje po Belgiji, Nizozemskoj, Turskoj, Poljskoj i Austriji, a zatim je ponovo u Italiji, gdje je bio profesor optike i astronomije u Milanu i osnivač Zvjezdarnice u Breri. Poslije toga otišao je u Veneciju i ponovno u Pariz, gdje je bio postavljen za upravitelja Optičkog instituta za pomorstvo i primio francusko državljanstvo. Zbog slabog zdravlja ubrzo se vratio u Milano, gdje je preminuo 13. veljače 1787. od komplikacija na plućima.