U školi od početka: učiteljice Dragica Suša i Katarina Vujanić-Bucifal
Autor: Martina Logožar, 27. 6. 2023.
Osnovna škola Žuti brijeg ove godine slavi 40 godina postojanja. Tim su povodom novinari Dominik Vuk, Bernard Špajdl, Ana Drlić i Lucija Brlić razgovarali sa svojim učiteljicama koje su na Žutom brijegu od samoga početka i koje su poučavale i u život ispratile brojne generacije učenika. U njihovim razredima sada su djeca nekadašnjih učenika, a neki su njihovi bivši učenici danas zaposlenici OŠ Žuti brijeg. Dragica Suša, učiteljica sadašnjeg 5.c, u OŠ Žuti brijeg je od prvoga dana. Od kada radite u ovoj školi? Dakle, u školi radim od početka. Počela sam raditi u OŠ Ante Starčevića. Sve nas mlađe su prebacili u OŠ Žuti brijeg. Sjećate li se svoje prve generacije učenika? Naravno da se sjećam svoje prve generacije učenika. Znate li zašto? Zato što je u prvoj generaciji bila učiteljica Vesnica. Ona je bila ta generacija i sjećam se još nekih učenika. Koliko se škola promijenila? Promijenila se, naravno, u početku su bila tri odjeljenja i tri smjene: jutarnja, popodnevna i međusmjena. Prije nije bilo boravka. Naša škola bila je drugačija i postojalo je samo prizemlje škole. Koji je bio vaš najzločestiji razred? Ne može se reći najzločestiji. Uvijek je bilo mirnijih učenika, a naravno bilo je i previše živahnih učenika. U početku djeca su bila drugačija, bila su malo mirnija. Imala sam tijekom rata 42 učenika i ne mogu reći da su bili zločesti. Koji je bio vaš najbolji razred? Moram priznati da su mi učenici 1.c - 4.c (2018. - 2022.) bili jako, jako dragi. Išli smo na izlete i u školu u prirodi. Bilo mi je prekrasno. Ne izmišljam, bili su mi najdraži. Učiteljica Katarina Vujanić-Bucifal, učiteljica sadašnjeg 4. b, u školi je od 1984. godine. Otkad radite u školi? U lijepu novu školu na Žutom brijegu došla sam godinu nakon njezina osnutka i još sam uvijek tu. Sjećate li se svoje prve generacije učenika? Naravno, sjećam se s radošću, a u tome mi pomaže sadašnji učenik, sin jednog od mojih učenika iz prve generacije kada sam počela raditi. Koliko se škola promijenila otkako ste Vi počeli raditi? Nekoliko godina poslije mog dolaska škola se proširila, povećala. Prvo su bile su samo četiri učionice nižih razreda, radilo se u tri smjene, a zatim se dogradio gornji kat, čime smo dobili još četiri učionice. Neko vrijeme, dok se škola dograđivala, nastava se održavala u Gradu mladih. Svakodnevno se putovalo školskim autobusom. Bilo je dinamično i uzbudljivo. S godinama je postojala potreba za većim brojem učionica, stoga je, da bismo svi prešli u jednu smjenu, izgrađeno još 12 učionica. S obzirom na to da imamo goste iz OŠ Bukovac opet je, nažalost, nastava u dvije smjene. Nadam se da ćemo se ove godine vratiti u jednu smjenu i da će nam se satovi od 45 minuta vratiti jer nam jako fali tih 5 minuta. Koji je bio Vaš najzločestiji razred? Po čemu? Moj najzločestiji razred bio je ... hm, pa teško je to reći. Ne mogu niti jednu generaciju okarakterizirati kao najzločestiju, iako je ponekad bilo teških dana. Možda mi je bilo najteže prije nekoliko generacija kada sam u razredu imala vrlo živahnog dječaka koji je bio sklon raznim opasnim nepodopštinama. Koji je bio Vaš najbolji razred? Po čemu? Eh.... teško se odlučiti. Uvijek mi se čini da je to posljednja generacija jer su mi sjećanja najsvježija. Posebno su mi drage generacije u kojima sam imala braću i sestre bivših učenika, a pogotovo kada su roditelji učenika moji bivši učenici. Moram istaknuti svoju posljednju generaciju u kojoj je dvije godine bila moja učenica, koja me upravo intervjuira, a radi svoje nadarenosti, vrijednosti i upornosti napustila nas je u drugom razredu, preskočila treći, utrčala u četvrti i sada je uspješna petašica. Zbog toga sam jako sretna i ponosna.
