U posjet su išle učenice Danijela Klarić (1.g), Matija Puljić (1.g), Alliah Danis Pangalay (2.a), Valentina Katnić (2.a), Gabrijela Katušić (2.a), Petra Mikolić (2.g) i Nina Oštarić (2.g) u pratnji i vodstvu knjižničarke Helene Mance.

Uzeli smo si za zadatak da uljepšamo trenutke štićenicima doma. Djevojke su se podijelile u tri skupine i razgovarale sa štićenicima koji su taj dan bili raspoloženi za razgovore. Na kraju razgovora djevojke su jedne drugima prepričavale svoja iskustva.

Ukratko možemo reći  da su naši mladi došli do nekih spoznaja koje se odnose na razlike u životnim uvjetima. Ono što je nama nezamislivo je da su te starije generacije svoju mladost provele bez telefona, televizije i današnje ovisnosti mobilnih telefona. Ono što mi danas uzimamo kao „normalno“ je da te starije generacije nisu baš imale slatkiše niti izbor prerađene hrane, uglavnom se je sve proizvodilo doma. Slatkiši su u ono vrijeme (doba Drugog svjetskog rata) bili jako skupi i bilo ih je malo. Slatkiše su imali „na kapaljku“. Pekmezi su se kupovali na kocke i to im je bio specijalitet, kao i svinjska mast namazana na kruh. Druženja im nije nedostajalo. Družili su se radeći u poljima ili vodeći stoku na polja. Najveća zabava zbivala se je nedjeljom kada su se organizirali plesnjaci na kojima su se upoznavali i zabavljali. Djevojkama je bilo važno da mladići znaju plesati.

Vratili smo se u Školu znajući da imamo fizički lakši život nego starije generacije i imamo veći izbor od hrane do mogućnosti za druženja. No, nemojmo zaboraviti veći izbor nosi i više odgovornosti.

Nismo došli do odgovora kome je teže, njima u onom vremenu ili nama. Zaključili smo da svako vrijeme nosi različite probleme i izazove.

Štićenicima Obiteljskog doma obećali smo ponovno druženje u novoj školskoj godini.