Hvala ti za dane, sate, osmijehe i trenutke koje si davala jer davala si se cijela i potpuno. Hvala ti za sve one riječi kojima si nas bodrila kada nam je bilo teško, a tebi je možda bilo teže. Za radost i ljubav koju si ostavljala u klupama i učeničkim srcima. I za snagu s kojom si se uvijek borila do kraja. Hvala ti za sve one male znakove pažnje na koje zaboravljamo i na toplini s kojom si gradila dom, prijateljstva i školu.  

Baš onako kako si prije godinu dana, na Dan žena napisala: Možda neće napisati knjigu o nama, niti će se ulica zvati našim imenom, ali u srcima najbližih ostavljamo neizbrisiv trag.  

Draga Slavice, uvijek ćemo te nositi u sjećanju, u riječima  i srcima. Do zauvijek. Hvala ti na svemu.  

Tvoje kolege, učenici, prijatelji