Zarazne ili infektivne bolesti su bolesti izazvane ulaskom patogenih mikroorganizama u organizam domaćina, što uzrokuje zarazu (infekciju). Tijekom prošlosti smatralo se da su bolesti u ljudi uzrokovane poremećajem tjelesnih sokova, lošim zrakom, demonima i slično.

• Doktor Girolamo Fracastoro prvi je u svojim radovima iz prve polovice XVI. st. povezao sitne, nevidljive čestice s uzrocima bolesti.

• Nakon otkrića mikroskopa, Antoni van Leeuwenhoek prvi je potkraj XVII. st. vidio bakterije, a njemački istraživač Athanasius Kircher (XVII. st.) primijetio je „sitne crve“ u krvi i gnoju oboljelih od kuge te pretpostavio da bi oni mogli biti uzročnici kuge.

• Prvi epidemiološki podatci o prijenosu „klica“ pojavljuju se polovicom XIX. st. u opažanjima Ignaza Philippa Semmelweisa i engleskoga liječnika Johna Snowa. Semmelweis je preporučio liječnicima da rodilje pregledavaju tek pošto operu ruke u klornoj vodi, a Snow je epidemiju kolere u Londonu povezao s kontaminiranom vodom.

• Teorija da „klice“ uzrokuju bolesti počela se prihvaćati nakon objave Louisa Pasteura, koji je primijetio da kuhanjem piva i vina nestaju uzročnici vrenja. Godine 1861. L. Pasteur pokazao je da mikroorganizmi iz zraka mogu kontaminirati sterilne otopine. 

• Robert Koch je 1876. dokazao da bakterija Bacillus anthracis uzrokuje bedrenicu u goveda i ovaca te postavio postulate prema kojima treba definirati povezanost mikroorganizama i zarazne bolesti.

Uzročnici zaraznih bolesti kod čovjeka mogu biti: prioni, virusi, bakterije, neki eukarioti (gljive, praživotinje i višestanični paraziti). Uzročnici se mogu prenijeti izravnim dodirom ili kapljičnim s  bolesnika, nositelja uzročnika (kliconoša) i životinja, a mogu se prenijeti i zaraženim predmetima, uzimanjem kontaminirane hrane ili vode te kukcima. S obzirom na mjesto boravka uzročnika u ili na tijelu dijele se na: unutarstanične (intracelularne) parazite i izvanstanične (ekstracelularne) parazite. Simptomi zaraznih bolesti nastaju kao posljedica djelovanja mikroorganizama i njihovih toksina te kao upalna reakcija organizma. Na samom početku zaraze javljaju se opći simptomi koji su zajednički svim zaraznim bolestima, na temelju kojih se ne može postaviti dijagnoza bolesti, a to su: opća slabost, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, vrućica s popratnim simptomima, poremećaji funkcija središnjega živčanog sustava (pospanost, konfuzija, delirij i slično), poremećaji funkcija probavnoga sustava, poremećaji funkcija kardiovaskularnoga sustava, promjene u krvi, povećanje slezene, promjene u mokraći, promjene u metabolizmu, febrilni herpes.

Zatim se kod većine zaraznih bolesti javljaju specijalni simptomi, koji su znak lokalizacije zaraze u nekom organu ili organskom sustavu. Zarazne bolesti imaju svoj razvoj i tijek, koji se mogu podijeliti na nekoliko stadija:

1. stadij inkubacije (primarna latencija infekcije) - traje od ulaska mikroorganizama i/ili njihovih toksina u organizam domaćina do prvih simptoma bolesti

2. inicijalni (invazivni) stadij - traje od pojave općih do pojave specijalnih simptoma bolesti

3. stadij razvijene bolesti - traje od pojave specijalnih simptoma do početka njihova povlačenja

4. stadij regresije bolesti - traje od početka povlačenja specijalnih simptoma do nestanka svih simptoma bolesti ili zaostajanja njezinih posljedica

5. stadij rekonvalescencije - traje do potpunog oporavka ili zaostajanja trajnih posljedica.

Težina kliničke slike bolesti ovisit će o sposobnosti mikroorganizma da izazove bolest (njegovoj virulenciji) i o stanju imunološkog sustava domaćina, odnosno imunosnoj sposobnosti domaćina da prepozna uzročnika te da se obrani. Ako se opći i specijalni simptomi bolesti u stadiju regresije pogoršaju, riječ je o rekrudescenciji bolesti. Ponovno javljanje simptoma iste bolesti u stadiju rekonvalescencije naziva se recidivom ili relapsom bolesti. Recidiv je česta pojava u nekih bolesti (trbušnoga tifusa, malarije, bruceloze), a može se javiti i dugo nakon preboljele bolesti (malarija, pjegavac). Tijek zarazne bolesti mogu promijeniti i različite komplikacije, koje mogu izazvati trajna oštećenja organa, katkad i smrt. Većina zaraznih bolesti završava ozdravljenjem, koje je najčešće povezano s uništenjem mikroorganizama. Ozdravljenje može nastupiti i bez uništenja mikroorganizama, pa oni i dalje ostaju u domaćinu. Međutim, ako oslabi imunosna sposobnost domaćina, mogu izazvati recidiv bolesti, a mogu uzrokovati i druge bolesti. Čovjek ih može godinama izlučivati (kliconoštvo). Nakon preboljene zarazne bolesti mogu zaostati trajne posljedice (npr. kljenuti, nakon upala središnjega živčanog sustava). Ishod zarazne bolesti može biti i smrtan, zbog težine same bolesti ili zbog komplikacija.

Tablica: Zarazne bolesti (kretanje, simptomi, način širenja i uzročnici zaraznih bolesti)