« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
Moja džamija u školjku biser svila je
kao tespih u ruci starog hadžije
lipe cvatu, Borovje miriše,
moja draga ostah s tobom, šta ću s tobom
čuvaj je.
Hej heja heja odlazim sad ja,
alem sunce blistat će
uvijek nad nama
hej heja heja prijatelju moj
uvijek ću te nositi ja u srcu svom.
Kad dođem kući zumbul cvijet posadit ću
izvor vodom svaki dan zalijevat ću
sjećanja sjetna na moju merdžan džamiju
u akšam ću učiti inšallah, inšallah, ilahiju.
Hej heja heja odlazim sad ja,
alem sunce blistat će
uvijek nad nama
hej heja heja prijatelju moj
uvijek ću te nositi ja u srcu svom.
Ahmed Smajlović moje škole ime je
gdje provedoh đulistan godine
lipe cvatu, Borovje miriše,
moja draga ostah s tobom, šta ću s tobom
čuvaj je.
Hej heja heja odlazim sad ja,
alem sunce blistat će
uvijek nad nama
hej heja heja prijatelju moj
uvijek ću te nositi ja u srcu svom.
Skladatelj i tekstopisac:
Ismet Kurtović
Petak, 25. ožujka 2022. godine. Mi smo učenici XII. generacije Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića. Danas je došao red i na nas da posadimo generacijsko stablo. Stablo koje će biti uspomena onima koji nas znaju i primjer onima koji nas ne znaju. Iako malobrojan razred, imali smo mnogobrojne lijepe trenutke. Poput jedne obitelji, u posljednje četiri godine prošli smo kroz sreću, tugu i mnogo nesuglasica. Svjedoci smo da je, uz Božju pomoć, sve moguće i da ljubav i zajedništvo sve pobjeđuju. Nadamo se da će, ako Bog da, jednog dana ovo stablo trešnje davati sočne plodove. Baš poput stabla i mi smo još uvijek nezreli i čeka nas još dosta truda prije nego dobijemo plodove svoga rada. Ostavljamo ovaj spomen na jednu posebnu generaciju uz hadis:
„Kad god musliman zasadi biljku, imat će nagradu za sve što bude jelo s ove biljke, poput ptica ili životinja. Ova nagrada će stalno teći do Sudnjeg dana.“
K. Z. Hodžić, 4. razred