Jedan gležanj i jedan rat

Omiljena profesorica napisala najbolju kratku priču o Šibeniku: ‘Slijedi ‘teksaški masakr motornom pilom‘ nad pričom u razredu‘

Šibenski, Marija Lončar, 24. travnja 2024. 

Ana Torić, koja već 22 godine predaje hrvatski jezik i književnost u šibenskoj Ekonomskoj školi, pobjednica je natječaja za najbolju kratku priču o Šibeniku. KuŠIn koji već devetu godinu organizira Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić". Za svoju priču "Jedan gležanj i jedan rat" šibenska je profesorica nagrađena i s 450 eura, a njezin je uradak izabran između 63 priče koje su na natječaj stigle iz cijele Hrvatske.

Među njima je, kako je rečeno u Noći knjige na proglašenju pobjednika KuŠIna, bilo i afirmiranih pisaca, pa je tako treću nagradu i 150 eura osvojio Edi Matić, splitski književnik i aktualni predsjednik Hrvatskog društva pisaca s pričom Diplomac, dok su druga nagrada i pripadajućih 300 eura otišli u ruke šibenskog autora Franka Kapitelija za priču "Reka san ti da ću biti zvijezda", kojemu je to već treći put da na KuŠInu osvaja drugu nagradu. Žiri u sastavu novinarka Živana Podrug, profesorica hrvatskog jezika Hamida Šarić i književnik i publicist Ozren Rak, još su pohvalili i priče Marine Čalić, Josipa Grubišića i Andreje Antonine.

Prvonagrađeni "Jedan gležanj i jedan rat" Ane Torić čitatelje vraća u 90-te kada su mladi odrastali i zabavljali se uz koncerte i događanja u popularnoj "Mjesnoj" dok su se nad Šibenikom kovitlali vjetrovi rata obilježavajući jednu mladost za cijeli život.

Iako kaže da oduvijek nešto piše i zapisuje, tek je prije dvije godine s tim izišla u javnost. Naime, Ana je tada napisala dvije kratke komedije koje su izvedene prošle i pretprošle godine na Burnumskim idama. To joj je naposljetku dalo hrabrosti da napiše priču iz svoje mladosti, a na nagovor kćeri poslala ju je na koncu i na KuŠIn.

-Željela sam ispričati priču koja me prati od tinejdžerskog doba. Ja sam ta iz priče na koju se mama stalno ljutila i koja je bježala na koncerte i za vrijeme rata. To je stvarno moja priča. Bila sam dosta živahna u odnosu na brata, mama kaže da sam ja trebala biti muško.

Bilo je to, prisjetit će se Ana, posve drugačije doba od današnjeg, vrijeme bez mobitela i interneta i svih oblika zabave, druženja i uopće komunikacije koji iz toga danas proizlaze. Možda se to mladima danas čini nezamislivim, ali bilo je to sretno vrijeme, smatra Ana.

Cijeli razgovor s omiljenom nastavnicom možete pročitati na stranici portala Šibenski OVDJE.