Učenica sam Ekonomske škole Šibenik i zajedno sa svojim kolegama i profesorima, kao i svake godine, odlučila sam uložiti mnogo truda za taj dan.

14. studenoga, petak, započele su pripreme.
Naša škola ima 16 razreda, pa je svaki razred izabrao po dvoje učenika koji će, kao predstavnici svoga razreda, nacrtati „svoju“ golubicu, kao simbol mira, na veliki hamer papir. Sve je odlično prošlo! Crtali smo, bojali, lijepili, pisali, ali uz sve to stigi smo se družiti i smijati.

17. studenoga, ponedjeljak, pripreme su postale ozbiljnije.
Trebalo je dovršiti crtanje golubica, trebalo je nacrtati veliku Vučedolsku golubicu s upisanim slovima „Vukovar“, prikupiti lampione od svakog razreda, uvježbavati čitanje, a najteže od svega bilo je spojiti 19 hamer papira u jedan veliki i objesiti ga u holu škole. Uz pomoć mojih kolega, Mateje Višnjiš, Paška Stanića, Bruna Galića, Stipe Batinice, naših nastavnika, Nade Bujas, Ane Gunjače, Morane Periše i naše ravnateljice Dijane Vodanović to smo i uspjeli. Bez obzira što smo radili do kasnih noćnih sati, lijepo smo se zabavili.

18. studenoga, utorak, Dan sjećanja na Vukovar.
Sve je spremno! Odlučeno je da će se sve održati izvan zgrade, pred ulazom u školu pa smo morali svu tehnologiju (zvučnike, mikrofone, prijenosnike, itd.) iznijeti vani i spojiti ih. Kredom je Stipe nacrtao konturu velike Vučedolske golubice koju smo popunili svjetlima lampiona, učenici i profesori zajedno.

Kad je zazvonio je početak 6. školskog sata, svi su se počeli okupljati ispred škole.

Počinje!  

U tišini smo slušali priče o Vukovaru, biografije i izjave nekih od sudionika bitaka za Vukovar i pjesme koje svojim sadržajem još više bude sjećanje na naše heroje i na naš Vukovar. Na kraju je naša ravnateljica održala kratak govor u kojem se svima od srca zahvalila na sudjelovanju i što smo se svi zajedno, na dostojanstven način, prisjetiti našeg grada heroja.        

Vidi Fotogaleriju!