Ponedjeljak - 1. dio: Travellers, Mozart & ino
Ponedjeljak - Travellers, Mozart & ino
Noć, sitni sati, muk… Vozimo se prema Zračnoj luci Split.
Došli smo na vrijeme za ckeck-in. Nigdi pasa, reka bi naš domaći svit. Samo mi!
Ćaći se spava. Profesorica i moja mater ćakulaju, puše krateći vrijeme do početka čekiranja.
- Ivane, jesi li zapiso, mami moramo kupiti ''Sobranie -Cocktail'' - pitala je profa N.
- Jesam, jesam. I fotografirao sam kutiju - odgovorio sam.
A onda je profa N., po stoti put provjeravala gdje su zrakoplovne karte, sve suglasnosti, naše putovnice, lova, dokumenti za klarinet...
Sve je tamo gdje je već i bilo.
I dalje neka nervoza, nelagodna trema...
Ublažavamo ih slasnim zalogajima Mozart bombona.
Odoše mater i ćaća.
Bavimo se aerodromskim formalnostima kao što su dimenzije i težina prtljage te ostalim tričarijama, samo da ne mislimo na DASH 8.
Pasoška i carinska kontrola. Nije baš da nitko ništa nema! Hahaha...
- Ivane, ti zvoniš, sav zvoniš! :)))
Granična policija i carinik vraćaju ga da po deseti put prođe kroz kontrolna vrata.
- Vrag odnio i tenisice s metalnim rupama - mrmlja on.
- Oooo! Fala ti, Bože, nije DASH 8 na uzletnoj pisti, nego avion tipa Airbus Industrie A319!
- Onda možemo mirne duše i opušteni iz Splita do Zagreba.
U Zagrebu odmah ulazimo u Duty Free, isprobavamo najskuplje parfeme...
Ali zagrebački Duty nije londonski Harrods i nema onih stvarno najskupljih parfema na svijetu: Hermes Perfume 24 Fabourg, Henri Alméras's Joy, Jar Perfumes, Caron's Poivre, Ralph Lauren Perfume Notorious… koji i tako nisu za naše, eh, plitke džepove.
Izabrali smo najbolje iz trenutne ponude.Parfimiramo se.
I svatko u svom oblaku opojnog parfema, onako kola fjaka,... sasvim ležerni tražimo Gate D32 za Beč.
Na lakim krilima bezbrižnosti čakamo. Čekamo let za Beč.
Čekamo još uvijek...
- Ovaj avion je kao Godot - prokomentira u duhu predmeta koji predaje profa N.
Hodamo pa se vozimo aerodromskom trakom da nam se ruke ne istegnu sasvim od tegljenja kufera.
- Ajme... Oduuuljilo se ovo čekanje.
- Čini mi se kao da već kilometrima hodamo...
- Nešto ne valja.... 100% ne valja!
- Vrag nikad ne spava!
- Je li moguće? Avion DASH 8!
- Je, eno ga, na uzletištu je...
Ulazimo pokunjeni....
Avion kasni u polasku.
Čeka se. Opet!!!
Ne mogu se u trup uvući proklete skale, putnike aviona obavještava stjuardesa širokog osmijeha.
- Kako može...
- Blago njoj?!
- Počelo je, znači…
Putnici se pogledavaju bez glasa…
Samo da izvučemo živu glavu, mislimo.
Gore je sunčano, a dolje oblačno. Vide se samo mliječno-bijeli oblaci. Što vrijeme leta više odmiče, to oblaci postaju nekako zlokobno sivi i tmasti.
- Dear passengers, fasten your seatbelts... - iz zvučnika sladunjavi glas one nasmiješene stjuardese obavještava nas da se vežemo jer slijećemo
.
Tupi udarac, kočenje i... pao je pljesak u putničkoj kabini, naravno, upućen kapetanu.
Dobro je, živi smo.
Laknulo nam je.
U Beču smo. Vienna International Airport - Međunarodna zračna luka Beč, smještena je u Schwechatu, 18 km jugoistočno od središta Beča, Najveća je i najprometnija zračna luka u Austriji.
- Idemo proslaviti.
- Može! ;))
Našli smo kafić s velikim i prostranim odjeljkom za pušače!
- Veliki cappuccino je stvarno velik i više je nalik biloj kavi moje babe - komentirao sam.
Okruženi smo poslovnim ljudima. Imaju naše, hrvatske modne detalje – kravate!
Turci razgovaraju glasnije od nas.
Guštamo u cappuccinu. Možda smo ipak trebali uzeti tzv. Cappuccino Viennese: espresso, toplo mlijeko, tučeno vrhnje i kakao.
NASTAVLJA SE ...
''Ujedinjeni bukureštanski dnevnici''
Ponedjeljak, 1. dio, 2. dio, 3. dio
Utorak
Srijeda
Četvrtak
Petak
Subota