Sunce, more, pijesak, palme – opis savršenog ljetnog odmora. Ako niste igrali Bingo s penzionerima i niste osvojili „super bingo“, da biste si priuštili pijesak i palme (uz sunce i more), ne očajavajte! Ima mnogo načina kako iskoristiti ono što nam je na raspolaganju. Tko kaže da se moramo pržiti na podnevnom suncu, kao pohani pilići. Zašto se gurati na prepunim plažama, kad postoje osamljene stijene i plaže, za koje turisti ne znaju, a domaćima se ne da pješačiti. Ja ostajem vjeran starim ljetnim navikama, a to su 3 mjeseca uživanja i nerada u Grebaštici. Avantura počinje sredinom lipnja, kad selim svoje stvari u malu i natrpanu sobu iz koje se pruža pogled na plažu između susjednih kuća.

Počinje euforija zbog dugo očekivanog odmora. Pristižu nam stalni gosti, koji popunjavaju proračun. Nemam nikakvih briga. Svakodnevna rutina uključuje: kasni doručak, ručak odmah nakon doručka, odmor od ručka i doručka (traje do 4 popodne), nezaobilazna meksička sapunjara u „podne ipo“, kupanje, večera, odmor na terasi, nastavak gledanja televizije i možda šetnja s rođacima. Tipičan penzionerski dan… Moram se pohvaliti da sam dobio i u minimalnom roku pročitao knjigu „Džungla“, koja ima 500 str. Kontaktirao sam autora i tražio ga potpis. Mislio sam da će zaboraviti, jer je bio na putu. Par dana kasnije zvoni poštar i predaje mi knjigu, a ja presretan kidam omot i tražim tih nekoliko ispisanih slova koja će me uvjeriti da me se barem netko sjetio. Pisalo je: „Sretan put!!! D.“ 

Svake nedjelje sam dolazio u grad provjeriti mailove i odmah u ponedjeljak trčao na autobus, koji će me odvesti natrag u moj raj. Možda je raspored monoton, ali meni nije. Sve može, samo da nema škole! Bilo koja aktivnost koja nema veze s odmorom, mene bi uznemirila. Gosti su dolazili i odlazili. Ponekad bi me baba nagovorila da joj pomognem čistiti apartman, na što bih ja pristao uz oklijevanje. Dok je baba kuhala, te nas posluživala, djed bi sate i dane provodio sjedeći na terasi promatrajući i kritizirajući susjede i slučajne prolaznike. Ne smijem zaboraviti napomenuti njegove naredbe upućene babi, koja je morala u najkraćem mogućem roku ispuniti sve želje „Velikog Brata“. Ukoliko pivo ili čaj ne bi stigli u propisanom roku, slijedila je kazna za babu – psovka. Ukratko – bilo je jako zanimljivo. Kad je došlo vrijeme branja i sušenja smokava, ja sam bio zadužen za nizanje u vijence. 

Kakav je to rad bez naknade? Početkom ljeta sam od djeda dobio 100 €, kaomotivaciju za nerad. Kad sam se iskazao u svojim „vještinama“ nizanja smokava, dobio sam još jednu stotku €-a. Sad čekam svoj rođendan i još djedovih obećanih 100 €. Lekcija koju sam naučio ovog ljeta je da moram biti miljenik onih koji drže „kesu s lovom“. U svakom slučaju ljeto je bilo bogato. Sve dok ima €, vraćam se natrag!

Kad razmišljam o tebi, obuzima me nježnost

veća nego što mogu podnijeti

i zato šutim promatrajući te

i, kao kakav knjigovođa, bilježim svakoga dana

od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:

najprije ti čitava i meni okrenuta licem

na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,

dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo sve

da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,

ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,

oblina trbuha poput hljeba topla

dok zastajem na obali jezera

koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči

jer ti se stidiš i poželim da te čuvam

kad padne večer, daleko od stvari

koje te bez mene poznaju.

Na satu kazaljke pokrivaju jedna drugu

i ptica na tvome prozoru

ne uzima više zrno

iz nepoznate ruke.

Ugasi svjetlo, u tami.

UbihjezON Forte *