Ekonomska škola Vukovar

Što uzrokuje panične napadaje?

   Anksioznost predstavlja jedan od najučestalijih problema mentalnog zdravlja i, još od 1950. godine, u stalnom je porastu. Svi smo mi u određenim periodima svojega života, prolazeći kroz određene stresne životne situacije, sigurno iskusili određenu anksioznost. No, kada anksioznost dosegne ekstremnu razinu tada govorimo o panici.

   A kada osjećaj panike još više naraste, može se pretvoriti u ono što nazivamo paničnim napadajem.

   Za osobe koje su nekada u životu imale panične napadaje nije potrebno posebno govoriti koliko oni mogu biti neugodni. Za one osobe koje se u životu nisu susrele sa paničnim napadajima može biti korisno dati kratku definiciju što se pod njime podrazumijeva.

Upravo te teške fizičke/tjelesne reakcije, a bez vidljivih uzroka čine napadaje panike zastrašujućim za ljude. Osim fizičkih/tjelesnih simptoma panični napadaji dovode i do teških psihičkih simptoma, kao što su: strah od toga da će se poludjeti, misao da će nastupiti srčani udar ili čak da osoba umire.

   U nastavku teksta proći ćemo kroz nekoliko koraka koji će vam, nadam se, pomoći da relativno rano uočite znakove panike i što brže riješite neugodu.

   Kao prvi korak važno je identificirati koje misli, osjećaji ili situacije pridonose pojavnosti napadaja panike, odnosno koje mogu biti njihov okidač. Sigurno je da je ovo, prije svega individualna stvar, i da se može razlikovati od osobe do osobe, ali se u određenom smislu uočiti određeni obrasci.

Postoje mnogobrojne situacije koje mogu pridonijeti napadaju panike, a osnovi se radi o onim slučajevima kada se osoba fokusira na određene situacije koje kod nje uzrokuju strah ili zabrinutost. Takvih je životnih situacija mnogo, poput: razmišljanje o novcu/financijama, zabrinutost o bolesti za sebe ili voljenu osobu, strah od nepoznatog ili strah od toga što nosi budućnost. Sve navedene situacije mogu biti okidač i izazvati paniku. Dakle, ako je osoba imala panični napadaj bilo bi dobro razmisliti postoji li ovakav obrazac koji bi mogao pogoršati tjeskobu ili anksioznost te predstavljati okidač za napadaje panike u budućnosti.

   Kao drugi korak, važno je znati koji su znakovi i simptomi paničnih napadaja. Kod mnogih odraslih osoba koje po prvi puta dožive panični napadaj pojavljuje se strah od toga da doživljavaju srčani udar pa nije neobično da takve osobe traže liječničku pomoć. Tom prigodom, nakon obavljenog EKG-a, doznaju kako nije bilo riječi o srčanom udaru nego o paničnom napadaju.

   Kako onda znati na koje simptome obratiti pozornost?

   Pogotovo ako se uzme u obzir da mehanizmi reagiranja pa tako i simptomi variraju od osobe do osobe i javljaju se u mnogim pojavnim oblicima. Uvažavajući individualne razlike postoje određeni simptomi na koje bi trebalo obratiti pozornost.

Niti jedan od navedenih simptoma nije previše ugodan pa je razumljivo zašto se kod osoba koji ih proživljavaju pojavljuje intenzivan strah. Kod paničnog napadaja osoba ne mora imati sve ove simptome iako ljudi često doživljavaju mnoge od njih. Prema iskustvima kliničkih psihologa dva su najčešća simptoma koje ljudi najprije primijete i na koje je potrebno paziti, a to su: ubrzan rad srca i otežano disanje. Vrlo je važno uočiti ove početne simptome kako bi mogli prevenirati ili barem umanjiti ozbiljnost napadaja panike.

   Kao treći korak potrebno je smiriti vlastito tijelo, a najbolji način za to je promijeniti disanje. Kada ljudi postaju anksiozni i za vrijeme trajanja paničnog napadaja karakteristično je kratko, isprekidano disanje iz visine prsnog koša. Umjesto toga, potrebno je primjenjivati polagano, duboko disanje iz dijafragme ili trbuha. Jedan od načina pomoći je da osoba stavi obje ruke na trbuh i spoji prste te da polako udiše kao da napuhuje trbuh zrakom poput balona. Za onoga tko nikada nije pokušao disati na ovaj način to isprva može biti čudno no vrlo brzo se nauči. Nije važno da se ovo učini savršeno već se potruditi dati sve od sebe kako bi plitko i isprekidano disanje vrhom prsnog koša učinili dubokim dijafragmom. Jednom kada osoba nauči kako disati iz trbuha predlaže se usvajanje vlastitog obrasca sve dok dovodi do usporavanja disanja. Npr. može se pokušati primijeniti obrazac 3:3:3, što znači uzimanje zraka 3 sekunde, zadržavanje 3 sekunde i izdisanje 3 sekunde. Predlaže se da se ovakav obrazac provodi deset puta prije nego što se vrati na uobičajeno disanje.

Cilj ovakvog disanja je sniziti otkucaje srca i krvni tlak koji oboje postaju povišeni tijekom napadaja panike. I ukoliko osoba rano uoči svoje simptome možda će moći u velikoj mjeri izbjeći veće fizičke simptome. Za vrijeme napadaja panike tijelo oslobađa veliku količinu adrenalina koja uzrokuje veći dio neugodnih osjećaja u tijelu. Cilj je ˝izdržati vožnju˝, a ne učiniti napadaj panike gorim nego što jeste.

     Sljedeći korak predstavlja smirivanje uma. Ono što si osoba govori u svom umu za vrijeme napadaja je kritično u ovoj fazi, jer će vjerojatno utjecati na to hoće li se napadaj panike poboljšati ili pogoršati. Npr. ako si osoba za vrijeme paničnog napadaja govori: ˝O moj Bože, ne mogu ovo podnijeti˝, ˝Potpuno sam izbezumljen/a˝, ˝Nema ništa što mogu učiniti˝, ˝Umrijet ću˝ i sl. vjerojatno će to dovesti do pogoršanja paničnog napadaja. Dakle, cilj u ovoj fazi je izgovaranje umirujućih fraza koje je najbolje smisliti unaprijed jer teško smišljati umirujuće fraze za vrijeme trajanja paničnog napadaja.

U nastavku teksta je navedeno nekoliko umirujućih fraza no ovdje je najbolje da svaka osoba za sebe odredi ono što će najbolje djelovati na nju:˝Mogu ja ovo podnijeti.˝, ˝Imao sam ovo prije i brzo će proći.˝. I u biti to je osnovni cilj ovoga koraka.

 Za većinu paničnih napadaja najgore obično prođe unutar 10-20 minuta.

Peti korak je pokrenuti se kada to bude moguće. Tijekom napadaja panike mozak oslobađa velike količine kortizola i adrenalina i što se prije njihove razine mogu smanjiti to je bolje. Kao što je ranije spomenuto, upravo je adrenalin taj koji vam, tijekom paničnog napadaja, prouzrokuje negativne osjećaje. I nakon što osoba smiri tijelo i um, ako se može pokrenuti ta će joj tjelesna aktivnost u smanjivanju razina kortizola i adrenalina, a samim time i bržem prevladavanju napadaja. Za najbolje rezultate što je vježba intenzivnija to bolje.

     I kao šesti i posljednji korak, ukoliko se osoba ne može pokrenuti i nastavlja doživljavati neke od neugodnih tjelesnih simptoma ovo je dobar trenutak za uključivanje u tzv. pozitivnu distrakciju. Pozitivna distrakcija predstavlja ˝okolinsku zaokupljenost koja izaziva pozitivne osjećaje i zadržava pažnju bez stresa te na taj način blokira zabrinjavajuće misli.˝ Jednostavnije rečeno, cilj je pronaći nešto pozitivno što će osobi pomoći da okupira misli dok tijelo radi na ostatku viška adrenalina. Jer ono na što se fokusira utječe na to kako se osoba osjeća, a fokusiranje na osjećaj tjeskobe i pokušaj davanja smisla tjeskobnim osjećajima u ovome trenutku će sigurno biti tjeskoban. Mogu se pokušati različite aktivnosti no ovdje, kao primjer, navodim dvije:

1. Pronaći neku intelektualno zahtjevnu ili zanimljivu aktivnost. Može se odnositi na igranje igrica, gledanje određenih emisija ili videa i sl. kako bi se fokusirali na određeni zadatak.
2. Razgovor s nekim o nekoj relaksirajućoj ili opuštenoj temi. Bez obzira koju temu odabrali, razgovor s nekim može osobi s paničnim napadajem pomoći da lakše prođe kroz najgori dio napadaja panike, koji je, kako je već rečeno prvih 10 do 20 minuta.