Renato Turković, nekadašnji učenik naše škole, samo za Školske novine govori o svojim studentskim danima i upravo stečenoj diplomi na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani
SLUŠAŠ MUZIKU I CRTAŠ… GDJE ĆEŠ BOLJE!
RAZGOVARALE: Rada Maravić i Paola Herc, IV. G
FOTOGRAFIJE: osobni album Renata Turkovića
„Ljubljana je predivan grad. Toliko velika, ali i toliko mala, po mjeri svakog čovjeka, ugodna…“ s entuzijazmom o svojim studentskim danima govori diplomirani inženjer arhitekture Renato Turković, koji je na studij u Ljubljanu odlučio otići nakon završenog smjera Tehničara visokogradnje u našoj školi. O studiju arhitekture dugo je sanjario i razmišljao, jednu godinu pauzirao i planirao i naposlijetku ostvario svoj cilj-postati arhitektom.
R i P: Zašto Ljubljana, zašto arhitektura?
R.T.: Uvijek sam volio crtati tako da su poslije osnovne škole u obzir dolazile samo građevinska ili likovna škola. Na kraju sam se ipak odlučio za građevinsku i to se pokazalo kao odličan izbor. U školi se puno crtalo i meni je to bilo odlično, uživao sam. Slušaš muziku i crtaš – gdje ćeš bolje… Znao sam da je to ono čime se želim baviti u životu. Već na početku srednje škole sam znao da želim studirati arhitekturu i to me “držalo“ do kraja. Odmah nakon srednje otišao sam na prijemni za arhitekturu u Zagreb, ali nisam zadovoljio pa sam kao neki ”back-up” upisao Građevinski fakultet u Rijeci. Tu godinu na Građevinskom fakultetu se i nisam baš trudio položiti što više ispita i to mi je nekako bio pokazatelj da ne želim nastaviti. Sljedeće godine sam opet otišao na prijemni za arhitekturu, ali ovaj put i u Ljubljanu. I na kraju sam bio primljen.
R i P: Koliko je bilo teško odvojiti se od kuće?
R.T.: Nakon svih godina provedenih u Rijeci, malo sam je se i zasitio tako da je odlazak u Ljubljanu bio promjena koju sam jedva čekao. Nova sredina, novi ljudi, novi jezik, život u stanu s cimerima, samostalnost – jedva sam čekao. Nije mi bio problem odvojiti se od prijatelja i obitelji jer sam znao da ćemo se često viđati jer Ljubljana je samo 120 km od kuće. Svi oni će dolaziti do Ljubljane, ja ću odlaziti doma, tako da mi taj odlazak u Ljubljanu nije predstavljao nikakav problem.
R i P: Koliko si se spremao za prijemni na fakultetu?
R.T.: Za prijemni sam se spremao dosta ali onako usput, čitao sam knjige o arhitekturi, učio o bitnim arhitektima, odlazio bih negdje u prirodu i crtao to što vidim, ispred sebe bih stavljao razne stvari (stolice, naočale, čaše…) i to bih crtao. Rješavao sam zadatke koje sam imao s prijemnih od prijašnjih godina. Sve bih to radio onako usput, kad bi mi se dalo – nisam odlazio na neke tečajeve crtanja, organizirane pripreme itd.
R i P: Koja je razlika između studentskog života u Hrvatskoj i u Sloveniji? Kakvi su uvjeti?
R.T.: Neku pretjeranu razliku između studiranja tu i u Sloveniji nisam baš pretjerano doživio (možda zato jer sam ovdje studirao samo godinu dana). Neke stvari su bolje, neke gore. Što se tiče prehrane, mogli smo se hraniti u svakom restoranu (nismo imali samo jednu kantinu kao što je to ovdje bio slučaj s Indexom), a što se tiče posla mogli smo raditi i dobiti studentski ugovor bez obzira na to što smo iz Hrvatske, dok se meni ovdje u Rijeci dogodilo da ne mogu dobiti studentski ugovor za rad samo zato jer studiram izvan Hrvatske.
Što se tiče odnosa student-profesor, mislim da je to u Ljubljani malo humanije (bar na mom faksu je taj odnos bio super). Profesori rade s tobom, mentori bez problema daju svoj broj mobitela, neki studenti su se svojim mentorima obraćali s „ti“. Puno se putovalo, odlazilo na ekskurzije. Dopuštali su nam da budemo na faksu i po noći jer smo na faksu imali prostore (slične biroima) gdje smo svi skupa radili i družili se, bez problema smo i „partijali“ na faksu. Sve nam je bilo dozvoljeno, naravno u granicama normale. Mislim da tu, kod nas, ne dopuštaju takve stvari.
Jednom sam pričao sa studenticom s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu koja je bila na razmjeni na mom fakultetu. Rekla je da je na mom fakultetu sve više praktično, da se kod njih sve što se može naštrebati, naštreba. Mi smo učili kroz vježbe, za svaki predmet smo imali po nekoliko vježbi (čak i iz povijesti arhitekture) i to je lakši način da nešto naučiš i znaš o tom, a ne da naštrebaš, položiš ispit i nakon tri dana zaboraviš. Naravno, i mi smo imali predmete koji su se morali, uz sve te vježbe, još i naštrebati. To ovisi od faksa do faksa.
Ne znam kako je ovdje ali mi smo za upis u višu godinu morali zadovoljiti jako puno uvjeta (znam da su u Trstu za upis u višu godinu dovoljna dva položena predmeta).
Povijest arhitekture – 2. godina „Svatko od nas je dobio neku građevinu koju smo morali nacrtati u aksonometriji.“
R i P: Spomenuo si da je studentski život fantastičan, što misliš pod time?
R.T.: Da, studentski život u Ljubljani je fantastičan. Ljubljana je predivan grad. Toliko velika, ali i toliko mala, po mjeri svakog čovjeka,ugodna… Stalno se nešto događa i sva događanja su nekako zanimljiva tako da ima dosta mladih po gradu. Po zimi su uz rijeku štandovi s kuhanim vinom, pa zna biti sve puno ljudi, muzika svira, lijepo je okićena; kad zatopli svi ljudi su po gradu, studenti se druže uz rijeku, održavaju se besplatni koncerti/predstave na trgu, razne radionice… (jednom sam odlazio s faksa na drugi faks gdje je frendica imala izložbu; dakle, na mom faksu je bio “handmade sajam” (sajam rukotvorina), na njenom izložba njihovih radova, a na putu između ta dva faksa su na jednom mjestu svirali Indijanci, na drugom Romi, na trećem Meksikanci, na sljedećem mjestu je bilo otvorenje nekog kafića, s druge strane rijeke trčao se neki maraton, a na rijeci utrke kajacima – predobro! – i tako je svako malo.
R i P: Kako se studenti u Ljubljani zabavljaju i provode svoje slobodno vrijeme?
R.T.: Ljubljana „živi“ i to je za nas studente jako bitno, da nam ponudi zanimljive sadržaje, da imaš na što otići i upoznati nekoga, družiti se. Osim toga ima i dosta studentskih udruga koje uvijek nešto organiziraju i pozivaju ljude na druženje.
Ima i dosta klubova za mlade, meni je najdraže mjesto za izlaske bila Metelkova. Mjesto koje je nekad bio zatvor, sad je tamo „brdo“ alternativnih klubova, umjetničko središte gdje se skupljaju umjetnici svih vrsta. A i živio sam u centru grada tako da je i to doprinijelo toj fantastičnosti.
R i P: Što si odabrao za diplomski rad?
R.T.: Tema mog diplomskog rada je bilo Urbanistično uređenje Delte i Porto Baroša i idejni projekt poslovno stambene zgrade na Južnoj Delti. Taman kad sam počeo raditi diplomski grad Rijeka i Lučka uprava raspisali su natječaj za Deltu i Porto Baroš tako da sam sudjelovao na tom natječaju. Kao dodatak tome sam još napravio i projekt za garažu na južnoj Delti, trg, javni gradski park na sjevernoj Delti, marinu na Portu Barošu i idejni projekt za poslovno-stambenu zgradu.
Diploma: renderi „To su 3D prikazi zgrade koju sam radio za diplomski.“
R i P: Jesi li zadovoljan svojim odabirom fakulteta?
R.T.: Kad bih ponovno morao odlučiti na koji faks bih otišao, odabrao bih sve isto. Jako sam zadovoljan faksom i ne mogu zamisliti da radim nešto drugo što nije arhitektura. Kad sam diplomirao, u šali sam pitao cimericu da li opet mogu upisati isti faks, ha, ha… Studij arhitekture je vrlo naporan, crta se po danu i po noći. Imao sam bezbroj neprospavanih noći (par puta i po nekoliko noći i dana za redom) ali je toliko zanimljivo da nije problem. Jako je zahtjevno, ali nije toliko teško, samo treba raditi u kontinuitetu…
R i P: Koji ti je predmet bio najteži?
R.T.: Najteže od svega su mi bili predmeti Tehnologije instalacija i, naravno, Matematika. Matematika je bio zadnji ispit koji sam položio.
Svake godine glavni predmet je Projektiranje i na tom predmetu radiš projekt nečega: starački dom, vrtić, škola, bolnica itd. i to je odlično jer razvijaš projekt, mijenjaš ga i na kraju godine se napravi izložba svih projekta s predmeta projektiranje. Skiciranje je super predmet; na tom predmetu samo išli tjedan dana na ekskurziju po Italiji (Toskana) i skicirali građevine.
Na Povijesti arhitekture na drugoj godini godini svatko od nas je dobio neku građevinu koju smo morali nacrtati u aksonometriji. Iz Arhitekturnog oblikovanja na trećoj godini (to je bila vježba od tjedan dana) svatko od nas je dobio jednu jedinicu u kojoj smo morali napraviti eksperimentalne stanove. Dobio sam jedinicu 5×40 m i napravio 6 vertikalnih stanova. Iz Krajobrazne arhitekture morali smo urediti vrt, to je također vježba od jednog tjedna.
Iz Skiciranja s treće godine smo išli na ekskurziju po Italiji, bili smo u 17 gradova u tjedan dana, naporna, ali istovremeno odlična ekskurzija. Za svaku skicu imali smo 5-10 minuta.
Iz Projektiranja 4 na četvrtoj godini projekt stalno mijenjaš i razvijaš i tako se učiš. Ja sam te godine radio starački dom u Ljubljani.
Iz Grafike na petoj godini to je bila jedna od vježbi za izborni predmet. Trebali smo napraviti plakat za film koji smo gledali na Ljubljanskom festivalu filma. Film je grčki i zove se Alpe – odličan film, pogledajte ga. http://www.imdb.com/title/tt1859446/?ref_=fn_al_tt_1
