Lucija Kolovrat (III. D) i Glorija Nemec (III. D) pod mentorstvom profesora Tončija Peranića u školskoj su galeriji „Podroom“ održale zapaženu izložbu o kojoj su izvijestile u međupredmetnoj korelaciji s predmetom Hrvatski jezik i nastavnicom Tinom Udović, prof. mentor
SVAKI NAŠ RAD IMA SVOJU PRIČU
NAPISALA: Nina Višnić, III D
Dugoiščekivana izložba Lucije Kolovrat i Glorije Nemec održana je 8. veljače 2018. godine u galeriji „Podroom“ naše škole. Prva izložba učenica trećeg razreda oduševila je mnoge. Odlikašice III. D razreda svoje inspirirajuće radove odlučile su zajedno izložiti. Glorija i Lucija su likovno stvarale u vrlo različitim tehnikama, no svaki rad oduzima dah. Intervjuirala sam djevojke te njihovog profesora i mentora Tončija Peranića kako bi nas uveli u značenje izloženih djela. Lucija i Glorija su vrlo slobodnog duha stoga je izložba vrlo raznovrsna, pošto su na papir su iznosile svoje tadašnje osjećaje.
N.V.: Što vas je potaklo da napravite izložbu?
Lucija: Ima mnogo tema za koje smatram da su jako važne i treba ih naglasiti, a najbolji način na koji sam to htjela prikazati je kroz slike.
Glorija: Smatrala sam zanimljivim imati vlastitu izložbu. Prihvatila sam to kao nešto drugačije; način da izrazim sebe kao osobu, dušu i um.
N.V.: Gdje ste nalazile inspiraciju?
Lucija: Inspiraciju za nekolicinu radova dobila sam zahvaljujući svakodnevnim podsjećanjima od strane medija na tužnu realnost našeg društva. U ostalim radovima sam bila inspirirana svojom maštom u kojoj pokušavam idealizirati okolinu.
Glorija: Izložbom sam, kao umjetnica, htjela pokazati i podijeliti s ljudima svoj pogled na svijet. Htjela sam da radovi pobude maštu i osjećaje kod ljudi. Na taj način sam dala dio sebe.
N.V.: Koje ste stilove i tehnike koristile?
Lucija: Koristila sam svoju najdražu tehniku- tuš, s kojom sam radila u pointilističkom stilu, jer mislim da se kroz pointilizam najbolje može prikazati dubina slike.
Glorija: Koristila sam se vodenim bojama i rapidografom.
N.V.: Hoćete li nastaviti s ovakvim radom?
Lucija: Sigurno ću nastaviti slikati i stavljati neke svoje ideje na papir, ali nisam još sigurna hoću li svoje ideje pretvoriti u izložbu. O tome ću razmišljati tijekom stvaranja tih radova.
Glorija: Namjeravam nastaviti s umjetnosti kad završim ovu školu. Razmislit ću o radu na novoj izložbi, jer koliko god je to lijepo i uzbudljivo, ipak, rad na izložbi oduzima dosta vremena što nije baš lako uklopiti u svakidašnje školske i druge obaveze.
N.V.: Koje tehnike želite još upotrijebiti?
Lucija: Sljedećim slikama koje želim naslikati želim unijeti osjećaj, a mislim da je najbolja tehnika koja može to dočarati ugljen i olovka.
Glorija: Želja mi je naučiti se koristiti gvašem. Također, veliki sam obožavatelj vitraja.
N.V.: Koliko vam je trebalo da završite izložbu?
Lucija: Početno stvaranje izložbe trajalo je četiri mjeseca, zbog obaveza oko škole i treninga, ali završni dio izložbe trajao je mjesec dana.
Glorija: Proces izrade izložbe trajao je nekoliko mjeseci, duže od prvog polugodišta.
N.V.: Koliko i kako je na vašu izložbu utjecao vaš mentor?
Glorija: Već sam imala ideje i neke gotove radove koje sam pokazala prof. Peraniću. On me upućivao i savjetovao. Kako su mu se više svidjeli crteži nacrtani rapidografom, tražio je da ih napravim još. Nisam požalila, dapače, ispalo je bolje nego što sam planirala.
N.V.: Koji vam je rad najdraži te koji vas rad najbolje opisuje?
Lucija: Najdraži rad mi je pčela pomiješana s geometrijom, zbog toga što sam inspiraciju za tu sliku nalazila u pjesmama i djelima svoje najdraže pjevačice koja mi daje motivaciju da nastavim dalje sa svojim radom. Smatram da me sirena na meduzi najbolje opisuje, voda me opušta i zacjeljuje moju dušu.
Glorija: Teško je izabrati koji mi je rad najdraži , jer svaki ima svoju priču. Najbolje me opisuje rad sa sirenama. Njega sam namjerno posebno izložila kao metaforički autoportret. U središtu slike nalazi se buket cvijeća koji predstavlja život, zmija, pošto sam to u kineskom horoskopu ( iako ne vjerujem u to, smatrala sam zanimljivim iskoristiti to u kompoziciji), sirene, jer sam riba u horoskopu, a sirenac nema glave jer sam žensko, što je razlog zašto sirena ima glavu.
N.V.: Jeste li zadovoljne dolaskom ljudi?
Lucija: Naravno da jesmo. Većina razreda je došla pogledati naše radove. Također došla je moja obitelj, radi čega sam jako zadovoljna, jer su me moji roditelji i sestra te daljnja obitelj podržavali u cijeloj realizaciji i razradi izložbe.
Glorija: Zadovoljna sam s brojem odaziva. Naravno, bilo bi ljepše da je bilo više ljudi, ali sve u svemu, jedno novo i predivno iskustvo.
N.V.: Biste li htjele što promijeniti na izložbi?
Lucija: Iskreno ne bih, sve što sam htjela dočarati drugima napravila sam na dobar način i na način koji se meni zaista svidio, no htjela bih nadodati još podtema koje se nadovezuju na moje slike.
Glorija: Ne bih. Slike i crteži postavljeni su baš onako kako priča treba biti ispričana, da oni govore sami za sebe.
INTERVJU S PROFESOROM I MENTOROM TONČIJEM PERANIĆEM
Nina Višnić: Kako i koliko ste utjecali na izložbu Lucije Kolovrat i Glorije Nemec?
Tonči Peranić, prof. : Prije svega sam poticao učenice kako bi uopće održale izložbu, znao sam da obje likovno stvaraju i kod kuće, stoga sam htio da iz tih radova naprave izložbu. Lucija i Glorija su mi svoje radove donijele u školu da vidimo što bi mogle poboljšati, no na kraju smo zaključili da su radovi odlični i da bi se mogla napraviti jedna lijepa izložba. Ova izložba spada pod samostalne izložbe pošto su samo dvije umjetnice.
N.V.: Jeste li zadovoljni ishodnim radovima?
Tonči Peranić , prof.: Da, naravno. Lucija i Glorija stvarale su radove različitim tehnikama. Lucija je radila pointilistički, točkicama, dok je Glorija radila klasičnije radove u mješavini vodenih boja, tempera i olovke. To je bilo vrlo zanimljivo da se vidi suprotnost između načina izražavanja Lucije i Glorije.
N.V.: Želite li išta promijeniti u izložbi?
Tonči Peranić, prof.: Ne To je njihov početni rad, početna izložba iz koje bi trebao slijediti daljnji napredak u njihovom radu i nadam se da će tako i biti.
N.V. : Jeste li zadovoljni brojem posjetilaca?
Tonči Peranić, prof.: Da, uglavnom su na otvorenju izložbe bili sami učenici naše škole, no bile su, naravno, obitelji i prijatelji Lucije i Glorije. Tijekom njihove izložbe smo već dogovorili i trenutnu izložbu s Glorijinim djedom, koji i sam ima mnoštvo svojih slika.
N.V. : Koje osjećaje vam je potaknula ova izložba?
Tonči Peranić, prof. : Prije svega, drago mi je da se mladi ljudi žele baviti umjetnošću i da dio svog slobodnog vremena koriste na način koji će im dati puno slobode te dati novu dimenziju u njihovim životima.