Veliki prijatelj, izvrstan učenik i vedra osoba, Dino Janeš, poginuo je 6. travnja 2021. godine u teškoj prometnoj nesreći kod Stare Baške na otoku Krku. Nažalost, stravičan udes bio je koban i u toj nesreći prekinut je život dvojice mladića, maturanta Građevinske tehničke škole, Dina Janeša, i njegovog prijatelja Vita Srdoča koji je također bio učenik Građevinske tehničke škole u generaciji učenika koji su prvi razred pohađali školske godine 2017./2018.
Sin našeg bivšeg učenika Gorana Janeša, slijedio je očeve stope i upisao Građevinsku tehničku školu 2017.god., smjer Građevinski tehničar, nakon završene OŠ Milana Brozovića, Kastav. U četiri godine srednjoškolskog obrazovanja Dina ćemo, osim po marljivosti, savjesnosti i odgovornosti, pamtiti i po vječnoj sklonosti pomaganju, odlučnom optimizmu i povjerenju. Srednju školu upisao je sa željom da postane građevinski tehničar koji će zatim upisati i završiti građevinski fakultet. Stoga ne čudi činjenica da je marljivo i sa strašću pristupao stručnim predmetima.
Teško je oprostiti se od učenika koji je želio znati i podijeliti znanje, koji je nesebično pomagao i želio uspjeh svima. Njegova prijateljica reći će: „Dinči, izvlačio si nas, i to jako.” A nastavnici će reći kako su imali odgovornog i nesebičnog učenika kojeg je bila radost promatrati u intelektualnom rastu i sazrijevanju.
Želja za pomaganjem očituje se i izvan učionica. Poznato je da je rado pomagao ocu u privatnom građevinskom poduzeću, a starijoj sestri, studentici Građevinskog fakulteta u Rijeci, pridonio je uspjehu pomažući joj u svladavanju stručnih kolegija.
Osim svojim odnosom prema radu i sklonosti pomaganju, Dino je i vječnom vedrinom pokazao kako biti primjer ostalima.
Njegovi prijatelji zapisali su:
„…tvoj osmijeh koji je sijao kao milijun dijamanata je jednostavno bio nezaboravan.”
„Bio si posebna osoba u svakom smislu te riječi. U svima si vidio dobro, svima si pomagao, svih si uveseljavao i ono najvažnije, za sve svoje prijatelje si bio tu u bilo koje doba dana i noći.”
„Pamtit ću tvoje uvijek nasmijano lice i nedostajat ćeš mi ti onako vrckast, koji zračiš pozitivnom energijom, uvijek spreman na zezanciju“
„…nakupilo nam se tuge za tri života, a ja samo pokušavam smjestiti je u ovaj svoj jedini ovozemaljski život.“
„…hvala ti što si uvijek bio tu za mene, hvala ti što si bio dio mog života“
S Dinom se opraštamo ponosni što je bio dio Škole.