Anđela Sverić, 2. D u kontekstu projekta Volim kazalište i film napisala je izvrstan kritički osvrt na roman i filmsku adaptaciju romana Ponos i predrasude književnice Jane Austin

Jane Austen, „Ponos i predrasude“: roman kojeg ne nadmašuju njegove filmske adaptacije

KRITIČKI OSVRT NAPISALA: Anđela Sverić, 2. D

LIKOVNI URADAK (tempera na platnu): Anđela Sverić, 2. D

MEDIJSKI TEKST: https://www.youtube.com/watch?v=Ur_DIHs92NM (Pride & Prejudice (2005.), Official Trailer (Focus Features)

UVOD NAPISALA: Tina Udović, prof. savjetnik

 

Vrijedna učenica Anđela Sverić, 2.D, u kontekstu projekta Volim kazalište i film napisala je i u korelaciji sa strukovnim sadržajima ilustrirala svoj izvrstan kritički osvrt na roman i filmske adaptacije romana Jane Austin Ponos i predrasude, iscrpno analiziravši i usporedivši roman i njegove filmske adaptacije, te ujedno tzv. čitateljskim nagovorom suučenicima preporučila čitanje navedenog romana. Svojim je izvrsnim kritičkim osvrtom i likovnim uratkom učenica Anđela Sverić ostvarila odgojno-obrazovne ishode sva tri predmetna područja nastave Hrvatskoga jezika: SŠ HJ A.2.3. Učenik čita u skladu s određenom svrhom izlagačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika.; SŠ HJ A.2.4. Učenik piše izlagačke tekstove u kojima ostvaruje obilježja funkcionalnih stilova u skladu sa svrhom teksta i željenim učinkom na primatelja.; SŠ HJ A.2.5. Učenik analizira rečenice u tekstu i primjenjuje sintaktička znanja pri njegovu oblikovanju; SŠ HJ B.2.1. Učenik izražava svoj literarni doživljaj i obrazlaže stavove o književnom tekstu.; SŠ HJ B.2.2. Učenik uspoređuje književne tekstove prema temi ili žanru na sadržajnoj i izraznoj razini i primjenjuje književnoteorijske pojmove.; SŠ HJ B.2.3. Učenik uspoređuje književne tekstove s obzirom na književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst.; SŠ HJ B.2.4. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut tekstom.; SŠ HJ C.2.1. Učenik prosuđuje utjecaj medijskih tekstova na oblikovanje životnog stila primatelja.

 

Jane Austen, „Ponos i predrasude“: roman kojeg ne nadmašuju njegove filmske adaptacije

 

Književno djelo „Ponos i predrasude“, jedno je od šest bestselera književnice Jane Austen. Roman je izdan  28. siječnja 1813. godine, razdoblje u knjizi se podudara s razdobljem djelovanja spisateljice, ona pokušava kroz književnost uputiti na probleme društvenog odnosa prema ženama. Glavna radnja romana slijedi dva lika, Elizabeth Bennett i gospodina Darcya, potpuno suprotnih naravi, kako dugim i trnovitim putem dolaze do spoznaje ljubavi jedan prema drugom. Osim što je glavna radnja u središtu romana, sporedne radnje također su iznimno bitne za priču romana. Spisateljica se vrlo često osvrće na položaj žena u društvu i važnost braka s obzirom da je cilj obitelji Bennett da se njihovih petero kćeri udaju u što kraćem roku udaju za što bogatijeg muškarca. Djelo prikazuje tadašnji život koji je osim raskoši, balova i ljubavi na prvi pogled bio mnogo ozbiljniji i financijski povezaniji nego što sada možemo zamisliti.

Zbog svojeg iznimnog uspjeha, roman je nekoliko puta adaptiran u film, seriju i kazališne predstave. Posljednja poznata adapcija romana je film „Ponos i predrasude“ iz 2005. godine u režiji redatelja Joe Wrighta. Film je stekao veliku pozornost, bio je nominiran za tri Oscara, što uključuje Oscara za najbolju glumicu. Također ga je proslavila glumačka ekipa koja obuhvaća Keiru Knightley (utjelovljuje glavnu junakinju Elizabeth Bennett) i Rosamund Pike (utjelovljuje sestru glavne junakinje Jane Bennett). Filmske adaptacije su vrlo rijetko kvalitetne, upravo jer se mnogi detalji izmjene ili skrate, no ovaj film gledateljim može pružiti gotovo istu atmosferu kao i roman čitateljima. Naravno, teško je nadmašiti ono što nam knjiga pruža, ipak, film je ostvario svoj cilj. Ono što je bitno istaknuti su citati korišteni u filmu, gotovo cijeli scenarij koristi citate iz knjige te se tek pri kraju mjenja tekst, razlog tome je prilagođavanje današnjoj publici i lakše razumijevanje priče.

Elizabeth Bennett glavna je junakinja ove priče, ona je vrlo snažan primjer mlade feministkinje u vrijeme patrijarhalnog društva. Prikazana je kao neovisna i svojeglava osoba s vrlo nadubudnim nadama i idejama  kojima bi ispunila svoj život. Mnogi kritičari osudili su njezin lik kao neistinsku feministkinju, to jest nekoga tko se zanima za tzv. muške poslove samo kako bi se približio muškarcima poput njezinog oca i gospodina Darcya. U djelu Susan Fraiman „Poniženje Elizabeth Bennett“, autorica se upravo osvrće na činjenicu kako se Elizabeth mora odreći svojeg djetinjstva i svojih snova kako bi se udala te kako bi spasila obitelj od propadanja. Ovaj argument je u potpunosti netočan jer čitajući roman shvaćamo kako Elizabeth neće ništa izgubiti ako se uda, dapače, cijela poanta ove ljubavne priče jest da Elizabeth i gospodin Darcy nađu svoj ponos jedno u drugome: „Nemojte me sada smatrati elegantnom ženom koja vas namjerava mučiti, već racionalnim bićem koje govori istinu iz svog srca.“, riječi su lika Elizabeth Bennett. Film ju prikazuje gotovo na isti način, gledateljima pruža isti prikaz njezine osobnosti kao i u knjizi, jedina razlika je odnos prema njezinoj starijoj sestri Jane Bennett. U romanu ona se u potpunosti oslanja na Jane te joj govori gotovo sve tajne, dok u filmu sve taji i na neki način se udaljava od svoje sestre.

Gospodin Darcy je drugi glavni lik u romanu, on je ljubavni interes glavnog lika Elizabeth Bennett, iako nitko od njih nije toga svjestan do kraja romana. Opisan je kao umišljen, prepotentan, sebičan i bahat lik zbog svojeg aristokratskog položaja i načina komuniciranja s drugim likovima u romanu: „Nitko se ne može uistinu smatrati svestrano naobraženim, tko uvelike ne nadmašuje ono s čime se obično susrećemo. Žena mora podrobno poznavati glazbu, pjevanje, crtanje, plesanje i moderne jezike, kako bi zavrijedila tu riječ; a uza sve to, mora imati ono nešto u svojoj pojavi i hodu, u intonaciji glasa, ponašanju i izražavanju, ili bi ta riječ bila tek napola zaslužena… i svemu tome mora pridodati još nešto bitnije, bogatstvo uma stečeno intezivnim čitanjem.“ Njegovi kriteriji za žene bili su nezamislivo visoki i strogi, ili je to razmišljanje prisutno dok cijela knjiga nije pročitana. Takvom izjavom izazvao je Elizabethinu reakciju, upoznao se s načinom na koji ona podnosi takvu drskost i njezino nezadovoljstvo ga je na neki način ispunjavalo. Njegov cilj je bio odgurnuti Elizabeth od sebe kako se ne bi zaljubio, s obzirom da je ljubav vidio kao slabost. No, ako je on bio u potpunosti mrzovoljan, egoističan i umišljen, zbog čega je on glavni ljubavni interes i zbog čega je u ostalim medijima toliko hvaljen? Potpuna različitost karaktera Darcya i Elizabeth je upravo ono što ih je privuklo, poput slagalica, jedan drugome su izgubljeni dio: „Moji se osjećaji ne daju potisnuti. Morate mi dopustiti da vam kažem koliko vam se strastveno divim i volim vas.“ (Darcy). Filmska adaptacija gospodina Darcyja je hladna, mrzovoljna i svojeglava, no nedovoljno poput lika u knjizi. Film u nekim dijelovima prikazuje Darcyjevu prespektivu, prepostavljam kako bi publika izrazila suosjećanje, dok su u knjizi njegove emocije izražene tek kad ih on priznaje Elizabeth.

Misao se može činiti jednostavnom, ljubav dvaju neprijatelja, no sadrži iznimno više pojedinih značajki i važnih poruka u ovom djelu. Sam naslov je zapravo prepreka koja je stajala na putu prema ljubavi oba lika. Ponos je ono što su imali prema sebi, dok su  predrasude imali jedno prema drugome. Kroz njihove dogodovštine oni su naučili zanemariti takav način razmišljanja te im je takva narav pomogla pronaći dobro jedno u drugome.

Književni stil, vrijeme radnje, karakterizacija pojedinih likova, misao djela i sveukupna priča Roman Ponos i predrasude smatra se klasikom u današnjici, no za vrijeme spisateljičinog književnog djelovanja smatralo se kontroverznim zbog pogleda na društvo glavne junakinje. Ipak, to nije izmijenilo njegovu popularnost. Djelo je napisano u  trećem licu, većinom pripovijeda o Elizabethinom životu dok se nešto manje osvrće na druge likove. Film također prepričava radnju u trećem licu, no ipak manje osvrće pozornost na Elizabeth kako bi prikazao perspektivu drugih likova. Tim činom gledatelji lakše i brže upoznaju likove u kratkom roku. Roman i film pobuđuju strast i znatiželju, s lakoćom plijene pozornost, predstavljaju priču je o kojoj se razmišlja tjednima nakon što ju pročitamo ili pogledamo zato je teško zaboraviti na ovu knjigu ili film. Smatram kako je roman bolji od filma i preporučujem ga svim ljubiteljima romantike, ipak vrijedno je pogledati film posebno zbog uspješnog prikaza kostima i arhitekture 19. stoljeća.