Što je biblioterapija i može li se provoditi u školi?

Nezahvalno ime ove tehnike raspravljanja o književnim tekstovima, često bude razlogom da zaziremo od pokušaja da se upustimo u radionicu.

Stoga na samom početku želimo istaći da se termin terapija odnosi „samo“ na kontekst njegovanja zdravog uma, rada na emocionalnoj zrelosti, dok druge terapijske konotacije prepuštamo profesijama koje imaju za to kredibilitet.

Posegnuli smo za metodama literarne biblioterapije kako bismo učenicima ukazali na mogućnost razgovora o visoko umjetničkom tekstu s naglaskom na ponašanje likova u književnom djelu.

U želji i profesionalnoj potrebi poticanja čitanja među mladima, populacijom koja, nakon dječje knjige, nevoljko prelazi na literaturu za mlade, nastojimo pronaći metode kojima bismo ih ponovno potakli na istraživanje i uživanje u  književnim tekstovima.

Obrazac literarne biblioterapije kojim se otkrivaju emocije kroz misli i djelovanje, nastojali smo testirati putem odabranih književnih tekstova.

U suradnji s profesoricom Sandrom Lukić, na nastavnom satu Etike napravili smo mali književni kružok.

Maturantima i učenicima trećeg razreda, nastojali smo odabrati tekstove koji će biti sadržajno i estetski zanimljivi i izazovni, u smislu da se neće „otvoriti na prvo čitanje“.

Budući da učenici nisu bili u mogućnosti prethodno pročitati tekst, knjižničarka je na satu podijelila svakom učeniku primjerak teksta i pročitala ga.

Zanimljivo je što su učenici primijetili da im već dugo netko nije čitao priču.  Čitanje naglas najčešće prestaje kad dijete nauči samostalno čitati no, zaboravljamo da takvom aktivnošću stavljamo knjigu u središte pažnje, osoba lakše povezuje sve što vidi, čuje, a omogućuje i razvoj mašte.

Nakon čitanja učenici su objavili svoje emocije i dojmove o tekstu, a potom smo se nastojali uhvatiti u koštac s konkretnim životnim iskustvom književnoga lika.

Niti u jednom trenutku nismo inzistirali na procesu identifikacije, svjesni da se radi o izoliranom  književnom susretu. Takvi procesi zahtijevaju repetitivnost susreta i tehnika kako bi se osvijestili i izmijenili naučeni obrasci ponašanja na neke problemske situacije.  Ostali smo u sigurnosti književnoga teksta i knjiškog lika te smo nastojali nešto naučiti na njihovim greškama; da ne moramo na vlastitim.

Maturanti su raspravljali o kratkoj priči Ivane Bodrožić, Fikcija, a trećaši o tekstu Lijepa glad, Olje Savičević.

Pozitivna iskustva poticaj su da nastavimo s ovakvim oblikom druženja i rada.

Knjižničarka

Mr.sc. Maja Cvjetković, prof. I mag.kroat.