Talentirana i vrijedna učenica Anđela Sverić, 4. D u sklopu projekta Volim kazalište i film u nastavi Hrvatskoga jezika napisala je izvrsnu recenziju knjige i filma „Slika Doriana Graya“

Slika Doriana Graya kao stalno književno i filmsko nadahnuće

RECENZIJU NAPISALA: Anđela Sverić, 4. D

UVOD NAPISALA: Tina Udović, prof. savjetnik

Poveznica na film po izboru učenice:

https://youtu.be/5iYhpNroh2U?si=aaclSsz0YRbASwLu

 

Što čini univerzalnost i svevremenost književnog i filmskog djela? Talentirana i vrijedna učenica Anđela Sverić, 4. D, svojom je napisanom, izvrsnom recenzijom knjige Slika Doriana Graya Oscara Wildea i filmske adaptacije knjige pod nazivom Dorian Gray, u sklopu nastave Hrvatskoga jezika i projekta Volim kazalište i film iscrpno odgovorila na to pitanje ostvarivši odgojno-obrazovne ishode učenja: SŠ HJ A.4.4. Učenik piše raspravljačke tekstove u kojima ostvaruje obilježja funkcionalnih stilova u skladu sa svrhom teksta i željenim učinkom na primatelja, SŠ HJ C.4.1. Učenik procjenjuje utjecaj medijskih tekstova na doživljaj stvarnosti i oblikovanje identiteta primatelja, SŠ HJ B.4.1. Učenik izražava svoj literarni doživljaj i objašnjava stav o književnome tekstu, SŠ HJ B.4.2. Učenik opisuje različite interpretacije književnih tekstova s obzirom na pristup usmjeren čitatelju, književnom tekstu ili piscu, SŠ HJ A.4.1. Učenik raspravlja u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja, SŠ HJ A.4.2. Učenik sluša tekstove različitih funkcionalnih stilova u skladu s određenom svrhom i iz različitih izvora, SŠ HJ A.4.3. Učenik čita u skladu s određenom svrhom raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika, SŠ HJ B.4.3. Učenik opisuje slijed književnih poetika i razdoblja i prosuđuje utjecaj različitih konteksta na književni tekst, SŠ HJ C.4.2. Učenik objašnjava povezanost vlastitoga i hrvatskoga kulturnog identiteta s određenim kulturnim krugom na temelju različitih tekstova te odgojno-obrazovne ishode međupredmetnih kurikuluma. Učenici Anđeli Sverić, 4. D čestitamo na izvrsno napisanoj, nadahnutoj recenziji koja slijedi u nastavku teksta.

Recenzija Anđele Sverić, 4. D:

Usporedba književnih djela i filmskih adaptacija pruža intrigantan uvid u raznolikost umjetničkih interpretacija jedne priče. Oscar Wildevo djelo „Slika Doriana Graya” iz 19. stoljeća ostavlja snažan pečat na književnom svijetu, a njegova duboka introspekcija o moralnosti i iskvarenosti ljudske prirode osvjetljava tamne kutke ljudske duše. Nasuprot tome, filmska adaptacija iz 2009. godine, pod naslovom „Dorian Gray”, donosi vizualni aspekt priče, istražujući kako se vizualna umjetnost može prenijeti na filmsko platno. Wildeova proza, nježno tkana riječima, stvara atmosferu viktorijanske Engleske i kroz lik Doriana Graya propituje duboke moralne dileme. S druge strane, filmska adaptacija, koristeći vizualne elemente poput scenografije, kostima i kinematografije, ima potencijal dodatno naglasiti estetske aspekte Wildeove priče.

Pitanje vremenskog i kulturnog konteksta također igra važnu ulogu u usporedbi, jer se film može prilagoditi modernim gledateljima, dok književno djelo ostaje zarobljeno u vlastitom vremenu. U središtu ove usporedbe nalazi se Dorian Gray kao kompleksan lik čije duboke transformacije izazivaju moralne rasprave. Kako knjiga i film interpretiraju Grayevu transformaciju, i kako se odnose prema Wildeovoj temeljnoj poruci o opasnostima iskvarenosti i pohlepe? Ova usporedba obećava proširenje razumijevanja Wildeove klasične priče kroz prizmu modernog filma, postavljajući pitanje kako su umjetnički izrazi evoluirali kroz različite medije i vremenske periode.

U filmu „Dorian Gray” iz 2009. godine, režiera Olivera Parkera, vidimo intrigantnu adaptaciju Wildeovog klasičnog djela „Slika Doriana Graya”. Unatoč nastojanjima zadržavanja esencijalnih elemenata priče, film je podložan određenim promjenama koje utječu na doživljaj likova i ključnih tematskih elemenata. Prvenstveno, sličnosti između knjige i filma ogledaju se u temeljnoj priči o Dorianu Grayu, mladiću čija slika stari umjesto njega, čime se održava njegova vanjska ljepota dok moralno propada. Film, zbog svojih vremenskih ograničenja, naglašava vizualne aspekte priče, ponekad na štetu dubine likova i introspekcije koja je prisutna u književnom originalu. Lik Doriana Graya, koji je u knjizi izuzetno kompleksan, suočava se s dubokim moralnim sukobima. Književni Dorian Gray ima više prostora za introspekciju i izražavanje svojih unutarnjih borbi, dok je filmski Dorian Gray, pod utjecajem brzog ritma i vizualnih zahtjeva, često ograničen na vanjske izraze. To rezultira manjkom dubine i kompleksnosti lika u filmskoj verziji. Promjene u zapletu također su primjetne, a film ponekad ublažava ili mijenja određene događaje kako bi prilagodio naraciju filmskom formatu. Ovaj pristup može utjecati na razumijevanje ključnih poruka i moralnih dvojbi koje je Wilde izvorno postavio.

Film ima svoje snažne strane, posebno u vizualnom izrazu. Scenografija, kostimi i kinematografija doprinose stvaranju atmosfere viktorijanske Engleske, pružajući gledatelju estetski užitak. Ipak, važno je istaknuti da estetska vrijednost ne zamjenjuje nužno dublje moralne poruke koje je Wilde pokušao prenijeti. U zaključku, film „Dorian Gray” donosi svoj autorski pristup klasičnom djelu, ali istovremeno naglašava izazove u prenošenju kompleksnosti književnih likova i dubine moralnih tema na filmsko platno. Kritičko promišljanje ovih aspekata omogućuje nam bolje razumijevanje kako različiti mediji interpretiraju klasična književna djela te kako se umjetnički izrazi razvijaju kroz vrijeme.

Unatoč određenim kritikama usmjerenim prema filmskoj adaptaciji „Dorian Gray” iz 2009. godine, važno je prepoznati bogatstvo i kompleksnost Wildeove književnosti koja se teško može potpuno prenijeti na filmsko platno. Književno djelo „Slika Doriana Graya” ostaje neosporno vrijedno zbog Wildeovog jedinstvenog načina izražavanja emocija, dubokih moralnih nijansi i kompleksnosti likova koje je teško replicirati u filmskom formatu. Iako je film pružio vizualno zadovoljstvo, nedostajanje dubine likova i introspekcije koje pruža književna forma čini da se gledatelj susreće s ograničenjima u potpunom razumijevanju sukoba i moralnih dilema Doriana Graya. S druge strane, važno je naglasiti da film ima svoje vlastite vrline, pridonoseći estetskom doživljaju i nudeći drugačiji pristup priči. Ova usporedba književnog djela i filmske adaptacije konačno nas potiče na refleksiju o različitim oblicima umjetničkog izraza. Dok književnost ostaje neprikosnovena u izražavanju dubokih emocija i moralnih dilema, film pruža jedinstvenu priliku za vizualno iskustvo i modernu interpretaciju klasičnih priča.

Poruka „Slike Doriana Graya” ostaje relevantna unatoč vremenskim promjenama: ispitivanje granica moralnosti, iskvarenosti i opasnosti pohlepe univerzalna je tema koja nas tjera na razmišljanje o vlastitoj ljudskosti. Tako, dok književno djelo ostaje esencijalno za potpuno razumijevanje Wildeovih dubokih misli, film pruža dopunjujuću perspektivu koja nadopunjuje, ali ne zamjenjuje originalnu književnost. Ovom usporedbom shvaćamo kako oba medija imaju svoje mjesto u očuvanju i proširivanju kulturnog nasljeđa.