U dobrom raspoloženju i otvoreni za  nova znanja ušli smo, srdačno dočekani, u Džamiju. Vjeroučiteljica gospođa Emina Mešić  uvela nas je u kongresnu dvoranu i poučila nas o islamskom vjerskom životu. Odgovarajući na brojna naša pitanja pokušala nam je na što jednostavniji način približiti informacije o nastanku i izvorima islama, bogoštovlju i vjerskoj praksi, učenju Kur'ana, blagdanima, dodirnim točkama s kršćanstvom, hodočašću (hadžu), povijesti islamske zajednice u Hrvatskoj i svemu ostalom što je učenike i njihove razrednice zanimalo. Nakon toga nas je odvela u molitvenu dvoranu te nam pokazala njene znamenitosti. Poštujući tradiciju i običaje islama sve osobe ženskog spola na ulasku u molitveni prostor glavu su pokrile maramom.

U molitvenoj dvorani smo vidjeli monumentalni višemetarski mihrab, te minber i durs (propovjedaonice). Zidovi Džamije obloženi su zelenim talijanskim mramorom i urešeni sedrenom ornamentikom od starohrvatskih pleternih motiva i arapske kaligrafije. Podovi su prekriveni s četrdeset perzijskih sagova.

Učenice su imale jako puno pitanja iz vjerskog života muslimana, a vjeroučiteljica Emina bila je oduševljena njihovom zainteresiranošću.         

Danas u sklopu Džamije i Islamskog centra djeluje vrtić Jasmin, koji je otvoren za svu djecu, neovisno o vjerskoj pripadnosti, osnovna škola, te Islamska gimnazija Dr. Ahmed Smajlović s pravom javnosti, integrirana u hrvatski obrazovni sustav.

U Džamiji se održavaju i ceremonije vjenčanja, budući da je u Republici Hrvatskoj, temeljem ugovora između države i Islamske zajednice, potvrđena građansko-pravna vrijednost islamskog braka. U sastavu Islamskog centra je i ženski zbor Arabeske, sportski centar s igralištem Nogometnog kluba Nur, ali i veliki voćnjak. Ovdje se može naučiti i arapsko pismo, učlaniti u bogatu i lijepo opremljenu knjižnicu i isprobati bosanska kuhinja (po vrlo povoljnim cijenama) u restoranu koji se nalazi u sklopu Centra.

Tijekom Domovinskog rata Zagrebačka džamija bila je i okupljalištem muslimana koji su sudjelovali u obrambenom ratu za uspostavu samostalne Republike Hrvatske za koju je u postrojbama Hrvatske vojske svoje živote dalo i 39 zagrebačkih muslimana. Na njihovu žrtvu, kao i svih muslimanskih branitelja Republike Hrvatske iz ostalih dijelova zemlje i Bosne i Hercegovine, podsjeća i prigodno spomen-obilježje koje se nalazi u sastavu Islamskog centra.

Lijepo je znati da su vrata Džamije otvorena svima i da je svaki putnik dobronamjernik uvijek rado viđen gost.

Nakon Džamije krenuli smo put Parka prirode Medvednica, u pohode špilji Veternici. Špilja Veternica nalazi se u jugozapadnom dijelu Medvednice, iznad sela Gornji Stenjevec. Udaljena je nepunih 9 km od centra Zagreba. Dobila je ime po struji vjetra koja se javlja na ulazu uslijed razlika u temperaturi zraka tijekom godine (stalna temperatura špilje je oko 10° C). 

Opremili smo se planinarskim cipelama, dobrom voljom, a i vrijeme nam je išlo na ruku. Bio je prekrasan jesenski dan.

Dovezavši se autobusom Zelenom magistralom do Ponikvi, put smo nastavili laganom polusatnom šetnjom do Planinarskog doma Glavica gdje smo se susreli s vodičem Javne ustanove „PP Medvednica“ koji nas je poveo u obilazak same Špilje Veternica.

Na ulazu u Veternicu svi smo dobili zaštitne kacige i krenuli u podzemlje.

Ulaz u špilju se nalazi na nadmorskoj visini od 320 m. Ukupna duljina do sada istraženih kanala iznosi 7128 m, a za posjetitelje je uređeno prvih 380 metara špilje.

Veternica je svojom duljinom peta po dužini špilja Hrvatske, a najduža u sjevernoj Hrvatskoj. Pozornost javnosti na tu špilju prvi puta svraća 1889. godine Dragutin Gorjanović Kramberger, a 1979. godine zaštićena je zakonom kao geomorfološki spomenik prirode.

Turistički uređen dio Veternice prikazuje geomorfološke fenomene koji se rijetko viđaju u klasičnim turističko uređenim špiljama: erozijski oblici zvani vrtložni lonci koji govore o nekadašnjem vodenom toku, pješčane dine zaostale od posljednjeg podzemnog toka koji je nekada izvirao iz Veternice, donju čeljust izumrlog špiljskog medvjeda, fosilno blato, Zdenac želja u Koncertnoj dvorani, fosile školjkaša iz roda Pecten, ježinaca Clypeaster na stropu, Kameni slap (saljev nastao cijeđenjem vode preko stijene i taloženjem sigovine) itd. Kako u cijeloj špilji, tako i u turističkom dijelu špilje hibernira ili provodi zimski san četrnaest vrsta šišmiša.

Najpoznatije događanje u Špilji Veternica je upravo i Europska noć šišmiša. Svake godine u kolovozu europske zemlje koje su potpisnice Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (UNEP/EUROBATS), obilježavaju “Europsku noć šišmiša” - događaj koji je izuzetno važan u smislu podizanja svijesti javnosti o potrebi zaštite šišmiša. Već nekoliko godina i Javna ustanova „Park prirode Medvednica“ obilježava ovaj dan.

Kako o šišmišima postoje brojne predrasude i uz njih se vežu mnoge negativne priče, Europska noć šišmiša usmjerena je prvenstveno na edukaciju šire javnosti o tim letećim sisavcima, njihovom životnom prostoru, faktorima koji ih najviše ugrožavaju i sl.

Tijekom našeg boravka u Špilji vidjeli smo samo nekoliko šišmiša koji se zbog izuzetno toplog vremena i temperatura iznad prosjeka za listopad još uvijek ne zavlače u špilju i ne pripremaju za zimski san i hibernaciju.

Ponekima od nas to je bio prvi posjet špilji. Umorni i obogaćeni još jednim iskustvom krenuli smo na naše zadnje odredište u City centar East i kino Cineplexx gdje smo pogledali film Plan za bijeg koji nas je sve oduševio.

Ova terenska nastava bila je poučna, naporna, ali i zabavna. Na samom kraju naše terenske nastave već smo planirali nova zajednička putovanja. Umor smo zaboravili, a lijepe uspomene pamtit ćemo cijeli život.

Tekst sastavile: mr.sc. Jadranka Dorešić, dipl. oec. i Josipa Ilić, dipl.oec.