PRIDRUŽITE NAM SE I POGLEDAJTE S NAMA
KAKAV JE SVIJET
U OČIMA SUNCOKRETA!
Svim učenicima, djelatnicima škole i posjetiteljima Galerije „L“ želimo sretan i blagoslovljen Božić te vedar pogled u Novu, 2009. godinu!
Svaki susret s likovnim svijetom mlade slikarice Andree Belić susret je koji prelazi okvire standardnih očekivanja većine ljubitelja likovne umjetnosti prilikom posjeta izložbe djela mladih, još nedovoljno afirmiranih likovnih stvaralaca.
Andrea Belić je, prije svega, posebna djevojka. Kao dijete s cerebralnom paralizom, svojim je dolaskom na svijet trajno obilježila dalji život svoje obitelji. No, unatoč tome, bolest ipak nije uspjela zauzeti najvažnije mjesto u svijetu male djevojčice velikih, radoznalih, svijetu i suncu uvijek okrenutih očiju. I ono što je mnogim ljudima problem i teret, Andrei i njezinoj obitelji postalo je samo malo drugačiji način života. Okružena velikim razumijevanjem, skrbi i ljubavlju svojih najbližih, Andrea je - još kao djevojčica, otkrila čudesni svijet boja i oblika, sakrivši ga kao blago u svoje malo srce. No, dojmovi su se gomilali i mali je suncokret koji je s vremenom proklijao u djevojčinu srcu, jednoga dana zasjao iz njezinih očiju i pokrenuo nespretne prstiće koji su se prihvatili kista i boja, prenoseći vizualne dojmove i doživljaje iz Andreina života na bijelu plohu papira. Odškrinula su se vrata u novi svijet i djevojčica je, malo pomalo, krenula njegovim čudesnim stazama. Danas, kad je rukom i maštom mlade slikarice nastalo već više stotina likovnih djela, Andrea se sve češće pojavljuje kao autorica na mnogim likovnim izložbama. Prije nekoliko godina, postala je članicom Udruge FORMA 2000. iz Ivanić Grada, sudjeluje na raznim likovnim kolonijama, a svoje radove često poklanja i u humanitarne svrhe. Čudno i neobično? Možda. No, svaki je novi život poput sakrivena blaga i svaki je čovjek jedinstveno biće koje teži vlastitomu ispunjenju i ostvarenju svojih snova. U svakome se skriva neki dar i dužnost je odraslih, posebice roditelja, pomoći djetetu da taj dar u sebi pronađe, otkrije i razvije. Na taj će se način iz djeteta razviti odrasla mlada osoba, svjesna sebe i svojih mogućnosti, koja će sigurno pronaći sebi i vlastitim sposobnostima primjereno mjesto u svijetu. A u današnjem svijetu, prepunom osoba s posebnim potrebama, Andrea otvara put svladavanja teškoća životnim optimizmom, kroz razvijanje vlastite kreativnosti i traženje dubljih razloga i smisla života koji kroči nekim drukčijim, ne uvijek udobnim stazama.
Likovni izričaj Andree Belić obilježen je prije svega bojom. Boja je nositeljica poruke, ptica slobode doživljaja, pretočenog u likovni zapis Andreine vizije stvarnog ili u snovima i mašti preoblikovanog svijeta. Izraziti i vrlo profinjeni osjećaj za kolorističku strukturu kompozicije, često zasnovane na ljestvicama tonova osnovnog kontrasta, uravnotežena unutarnja dinamika kontrapunktiranja kvalitativnih i kvantitativnih komponenata likovnih cjelina, govore o izrazitoj senzibilnosti i snažnoj, no gotovo uvijek suzdržanoj i kontroliranoj emotivnosti u izričaju autorice. Intenzivnost osjećaja slobode stvaranja koja se može uočiti već na najranijim Andreinim radovima, pronašla je svoj modus u izričaju bliskom likovnosti apstraktnog ekspresionizma, dok je brzo nanošenje pastoznih namaza boja u kratkim potezima srodno fakturi mnogih autora kasnog impresionizma.
No, usporedo sa slobodom u razvijanju kompozicija boja u dvodimenzionalnom prostoru, Andrea postupno prelazi i na izgradnju strukture trodimenzionalnog prostora. Tu dolazi do izražaja njezina silna upornost i disciplina u svladavanju teškoća nametnutih fizičkim ograničenjima. Svojim osebujnim pristupom i tehnikom slikanja, sve se više i više posvećuje proučavanju zakonitosti crte, plohe i volumena u likovnom prostoru, tražeći nove izazove u izboru sve složenijih motiva.
Nakon poduljeg razdoblja slikanja temperom, u posljednje se vrijeme sve češće okuša u tehnici uljanih boja, u kojoj otkriva nove izražajne mogućnosti. Odlučnim potezima gradi strukturu slikarskog prostora, često birajući motive Ivanić Grada i njegove šire okolice koje dopunjuje slikama, inspiriranim dojmovima s raznih putovanja, ne zazirući ni od motiva cvijeća i raznih detalja iz domaćeg okruženja. Mjesta u kojima češće boravi mjesta su i brojnijih i raznovrsnijih doživljaja, a u iskazivanju vlastita odnosa prema tim doživljajima, Andrea se opet obilato služi mogućnostima boje koja u većini slučajeva svojom snagom apsolutno nadilazi argumente dokumentarnosti forme.
Posebno mjesto u njezinom opusu dodijeljeno je doživljaju elementarnih dimenzija neba i mora i možda se upravo u tom beskrajnom plavetnilu, u kojem se povremeno zrcale sve boje spektra, otvara onaj iskonski prostor nesputane slobode u kojem sazrijevaju i nastaju neka od najsnažnijih Andreinih djela.
Pogled očima suncokreta koji se okreće za suncem, tražeći svjetlost i život, ponirući dubokim prostranstvima neba i ljudskih duša, nadilazi prepreke koje nameću fizička ograničenja. Umjetnost je sloboda. Umjetnost je život. I dar koji pogledom suncokreta dolazi do nas posredstvom Andreinih slika možda i nama otvara nove horizonte i nove putove promišljanja o istinskim vrijednostima svakog trenutka u kojem živimo.
Vida Pust Škrgulja, povjesničarka umjetnosti
Ivanić-Grad, Galerija »L« - S.Š. Ivan Švear, prosinac 2008.
Foto galerija...