Moja govornička, moja govornička, ima snagu škaričizma, ide protiv    

                                       vandalizma, moja zemlja govora...

Govornička škola tečaj je govorništva za srednjoškolce iz Hrvatske i one iz drugih država kojima je hrvatski jezik materinji. Održava se dva puta godišnje: u listopadu ili studenome i u ožujku, traje 9 dana, a počinje subotom i završava nedjeljom. Organizator je škole Odjel za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva, a autor programa jest professor emeritus Ivo Škarić, koji je bio i ravnatelj sve do smrti (2009.). Nakon toga ravnateljstvo škole pod novim imenom Govornička škola "Ivo Škarić" preuzela je prof. dr. sc. Gordana Varošanec Škarić.

Škola se u početku neprestano do 1996. održavala na Malom Lošinju, a tada su se lokacije počele i mijenjati,no škola ostaje vezana uz primorske krajeve (Rab, Rovinj, Makarska, Veli Lošinj, Selce, Vodice, Bjelolasica, Novi Vinodolski, Malinska, Klek, Supetar, Živogošće, Karlobag, Mlini, Duga Uvala te Plat).

Program Škole podijeljen je na 5 stupnjeva:

-početni ili 1.stupanj- uključuje slušanje govora prijašnjih generacija polaznika Škole, učenje logičkih i retoričkih figura, upoznavanje s korištenjem modalnih izraza, te prepoznavanje profila publike i savladavanje straha i treme

-srednji ili 2.stupanj - uključuje testiranje fluentnosti govora, upoznavanje s načelima argumentacije, bontona, korištenje neverbalnih znakova, prepoznavanje retoričkih smicalica te debate

- napredni ili 3.stupanj- uključuje testiranje humora, učenje o upotrebi retoričkih potkrijepa, pregovaranju, dijalogu, argumentaciji, neverbalnim znakovima, modelima humora i brainstormu

- završni ili 4.stupanj- uključuje testiranje improvizacije, sastavljanje prigodnog govora, učenje načela argumentacije i govorne izvedbe, upoznavanje s govorom u parlamentu i sastancima

-tečaj za usavršavanje ili 5.stupanj - uključuje upoznavanje s kratkim retoričkim vrstama, govornom izvedbom, govorom u parlamentu, argumentacijom, argumentativnim sastankom, odnosom prema neprijateljskom auditoriju i debatu.

Za vrijeme održavanja jedne govorničke škole može se polaziti i položiti samo jedan stupanj, a svaki se stupanj može polaziti samo ako je položen prethodni (dakle, stupnjevi se ne mogu preskakati). Za polaganje stupnja i dobivanje svjedodžbe potrebno je sastaviti i održati govor prema načelima koja se uče u Školi. Nakon položenog završnog stupnja dobiva se svjedodžba za položeno cjelokupno gradivo govorničke škole, a nakon toga se može polaziti i 5. stupanj namijenjen usavršavanju.

Osim nastave, u obvezan sadržaj programa spada i jutarnja tjelovježba, kao i vježbe za glas i izgovor (VZGI). Slobodno vrijeme polaznici moraju iskoristiti za neke od izbornih retoričkih i srodnih sadržaja kao što su voditeljstvo i radio-televizijsko novinarstvo, sudjelovanje u stvaranju promidžbenih poruka, recitacija, debata, ortofonske i ortoepske vježbe te pjevanje, ili pak za športske aktivnosti. Polaznicima je omogućen i pristup internetu.

Polaznici početnog stupnja moraju proći logopedski i ortodontski pregled kako bi dobili uvid u zdravstveno stanje svog govora. Srijeda je dan koji je u Govorničkoj školi tradicionalno rezerviran za izlet.

Na posljednju večer održava se nastup i natjecanje najboljih polaznika - govornika koji se prethodno izaberu na audiciji. Tada se bira najbolji govornik u disciplina argumentativnog, uvjeravajućeg i šaljivog govora. Pobjednik u kategiriji najboljeg uvjeravajućeg govora dobiva statuu Grgura Ninskoga, velikoga hrvatskog govornika iz 10.stoljeća. Također, nastupe i mnogi drugi polaznici, predstavljajući vještine koje su stekli na slobodnim sadržajima, pa se bira i najbolji voditelj, recitator, glumac, TV i radio novinar, najbolja skupina snimatelja reklama i skupina debatanata.

Ovo su one formalne informacije o govorničkoj školi,koje možete pronaći i na službenoj stranici govorničke škole no ono što čini samu bit govorničke škole skriva se u drugim stvarima. Tu dolazi na red moj osobni doživljaj govorničke škole. Kako je svima vama učenicima Srednje škole Ivan Švear Govornička škola nepoznanica najbolje je da krenem od početka svoje govorničke pustolovine. Sve je krenulo u ožujku ove godine kad se jednom od nas debatanata debatnog kluba Ivanić Grad pružila prilika da pođemo u Govorničku školu. Zahvalna sam na tome što sam to bila upravo ja jer ono što sam upoznala u govorničkoj školi ne može usporediti ni sa čim. U to doba ni ja sama nisam znala ništa osim ovih pukih informacija o programu škole, nisam imala koga pitati da me usmjeri,ali sam hrabro krenula na autobus koji nas je trebao odvesti na Bjelolasicu gdje se održavala moja prva govornička škola. Tamo sam bila pomalo izgubljena jer nisam znala baš nikog, no svi ti ljudi sa širokim osmjesima na licima nekako su mi ulili nadu da će ovo biti jedno divno iskustvo. To se dokazalo čim sam kročila u autobus i upoznala djevojku koja je odmah postala mojom cimericom. Ona je bila već 5.stupanj i upoznala me sa svim tajnama i ritualima govorničke koji nisu zapisani na nekoj internet stranici, ali su ono što se provlači kroz svaku govorničku školu i održavaju taj njen govornički duh. Odmah je spomenula govorničku himnu koja se pjeva uvijek kad se osjeti potreba za tim, a najčešće je to za ručkom i večerom te nakon večernjeg programa. Naravno, nakon toga me poučila i tekstu pjesmu čiji je dio sam naslov ovog članka. Druga stvar koju je spomenula bili su mentori, divni ljudi koji te upoznaju s tajnama govorništva i sa tobom pišu tvoju govorničku priču. Uvijek će izdvojiti vrijeme za svakog od polaznika, pomoći mu pri njegovim nedoumicama i postaviti se prema tebi kao prijatelji. Ono što na umu ima svaki govornik već nakon prvog predavanja je da se govornepiševeć sastavlja. Na prvom sam stupnju saznala još mnogo o govorništvu, a najviše me od njih namučila moja središnja misao-temelj onoga o čemu ću sastavljati svoj govor. Sve sam to na kraju ipak savladala, a ono što je meni ostavilo poseban trag je ta dobronamjernost i komunikativost te kreativnost svih ljudi koji te u govorničkoj školi okružuju. Osim što su nas mentori poučili govorničkoj teoriji, ali i praksi, uvijek naglasak stavljaju na kreativnost. To se posebno pokazuje u večernjim programima, ali i u slobodnim aktivnostima koje učenici biraju ovisno o svojim željama. Ako ne prije, svaki se od učenika predstavi u sklopu svoje grupe u srijedu navečer kada je na programu večernjeg programa predstavljanje svake skupine od 1. do 5.stupnja. Tako se polaznici ujedno rješavaju i treme. Inače je svake večeri neka tematika izabrana za večernji program: večer poezije, izbor za miss stereotipa, ne zaboravi gradivo i slično. Tu učenici pokazuju svoje retoričke, ali i druge vještine. Četvrtak navečer rezerviran je  za mentorijadu koja polaznike često najviše zabavlja. Tada mentori također na neku tematiku organiziraju svoje predstavljanje. Zašto baš četvrtak za mentorijadu? Tada su učenici u zadnjem stadiju pripremanja njihovih govora koji moraju biti izloženi u petak pred vlastitom skupinom. Tada iz svake skupine 2 polaznika idu na audiciju za javni nastup koja se održava u petak navečer, a za to vrijeme je na repertoaru večernjeg programa prikazano djelovanje televizijske skupine i onih koji pripremaju promidžbene poruke. U subotu je vrhunac cijelog tjedna govorničke škole, a to je već prije spomenuti javni nastup na kojem se pojavljuje 8 ozbiljnih govora uvjeravajuće strategije i 2 šaljiva govora. Nakon toga se održava i svečana večera te podjela svjedočbi. (znam da to nije po pravopisu, ali se prof.Škarić zalagao za uvođenje č umjesto đ i dž pa mora tak pisat jer mi tak piše i na svjedodžbi) Ako odete u Govorničku školu nemojte se čuditi ako vas upitaju jeste li fazan. Fazan je naziv za sve prvostupnjaše, a zašto je to tako, objasnit će vam vjerojatno prof. Škarić na svome uvodom predavanju. «Fazani» također moraju proći obavezan ortodnski pregled kod prof.Hunski te fonetski status kod prof. Škarić. Na drugom stupnju fluentnost testira prof. Horga,a na četvrtom dolazi i do testiranja humora. Tuljci su četvrtostupnjaši jer oni dobivaju tuljac ili diplomu da su diplomirani govornici. Škabor je govornički sabor kojeg čine polaznici 4.i 5. stupnja te on odlučuje o važnim pitanjima govorničke škole. Noćobdije su zaštitari na školi koji brinu o učenicima u kasnim noćnim satima. To su bile moje male upute, osnove o Govorničkoj školi. Ono što sad ja vama prenašam mnogo je više od onog što sam ja znala kad sam prvi puta otišla u Govorničku, no i dalje je nedovoljno da vam dočaram taj duh i jedno veliko prijateljstvo koje čini Govornička škola. Onaj tko jednom otiđe na Govorničku tamo se uvijek i vraća. 

                                                                 Marija Zoretić, 4.a.

 Fotke...