Srednja škola Ivana Trnskoga Hrvatska Kostajnica

Nekoliko minuta nakon ponoći, nedjelja, 28. kolovoza, 42 učenika i 4 profesora. Polazimo....

Šest dana za 1790 kuna na većini maturanata već dobro poznatoj destinaciji. Beč, Prag, Salzburg. Koliko obećavajuće to zvuči za nekog prosječnog pubertetski nastrojenog tinejdžera željnog zabave?

    Smjestili se, opustili i započeli avanturu, ali nitko nije očekivao ovako dugo putovanje, iako smo svi znali da Češka nije tek negdje iza ugla granice Lijepe Naše. Prvo odredište: Beč. Nakon sati razgledavanja kroz prozore autobusa ono što nas je dočekalo u Beču bilo je pravo osvježenje. Veliki grad koji ispunjava očekivanja i pruža puno toga reprezentativnog, zanimljivog i oku lijepog. Stephansplatz, Parlament, Ring i zasigurno kao šlag na tortu nepregledna ljepota dvorca Schönbrunna, nešto što će vas iznenaditi bez obzira koliko ste slika vidjeli prije. Pod dojmom onoga što smo vidjeli nastavljamo put i napokon smo u Pragu. Jurimo po hotelu i snalazimo se, pronalazimo druge maturante i slijedimo dvije opcije ili besana noć provedena u društvu ili pokušaj odmora. Naredni dani nakon doručka bivaju gotovo jednako ispunjeni. Obilasci, znamenitosti, katedrale, samostani, Kafka, Karlo i njegov most, crkve, Višegrad i sve ostalo što smo planirali. Imajući razumijevanja za naš umor i iscrpljenost, svaki dan nam je dodjeljeno slobodno vrijeme. Jednostavno ne postoji osoba kojoj bar jedna od znamenitosti nije ostala u pamćenju, pa makar to bio i toranj sa satom. Svakako, ne radim reklamu nego toplo preporučujem svakome tko se ikad zaputi u Prag, ne dopustite sebi da vaš obilazak prođe bez Križikovih fontana. Da ne izostavim ovaj dio koji moje vršnjake, a i one mlađe od njih, vjerojatno najviše zanima. Svaku večer smo imali priliku zabaviti se u disku. Mislim da su zapravo večeri ono što nas je najviše zbližilo. Nije bitno jesmo li sjedili u hotelskim sobama, parkovima, skakali u disku ili lutali gradom, tada nije bilo bitno tko je od nas koji smjer, odakle dolazimo i kakve su naše ocjene tamo odakle smo došli. Upoznali smo druge maturante, turiste, naposljetku i jedni druge. Osjetite pripadnost nerijetko pa makar bili i potpuni outsider. A profesori? Kako njih zabaviti. Ono što vam oni dopuste tamo, roditelji vam vjerojatno ne bi tolerirali. Kako vi, odnosno mi imamo granice, tako ih imaju i oni. Pronađite si uzor među njima i slobodno se opustite. Stvar je dogovora, mi smo sa svojih četvero nevjerojatnih ljudi doživljaj ovog putovanja doveli do maksimuma. Ukoliko u njihovim očima uhvatite iskru ponosa znat ćete da je vaš dio odrađen kako treba. Možda vam to tada neće biti bitno, ali sigurno postoji vrijeme kada ćete to naučiti cijeniti.

Salzburg? A žao nam je, više sreće drugi put, kiša je bila nemilosrdna.

    Sve u svemu, kada se skrati ova otegnuta priča, zanemarivši novac koji smo potrošili (makar ga majka i naknadno slala), svi smo mi na dobitku. Prekrasan povijesni grad poput Praga nekima je od nas donio nova ili čak obnovilo stara prijateljstva, rodio možda neke nove ljubavi ili bar nečiji duh oplemenio novim iskustvom. Osobno, vožnja po Vltavi (zaboravih spomenuti) osim uz prekrasan pogled na ono što se razgleda, danima ostavlja vremena i da razmislite o svemu spomenutome. Apeliram na ostale generacije, Prag nije samo pivo.

Stanislava Ćurić, 4a

Nekoliko minuta nakon ponoći, nedjelja, 28. kolovoza, 42 učenika i 4 profesora. Polazimo....

Šest dana za 1790 kuna na većini maturanata već dobro poznatoj destinaciji. Beč, Prag, Salzburg. Koliko obećavajuće to zvuči za nekog prosječnog pubertetski nastrojenog tinejdžera željnog zabave?

    Smjestili se, opustili i započeli avanturu, ali nitko nije očekivao ovako dugo putovanje, iako smo svi znali da Češka nije tek negdje iza ugla granice Lijepe Naše. Prvo odredište: Beč. Nakon sati razgledavanja kroz prozore autobusa ono što nas je dočekalo u Beču bilo je pravo osvježenje. Veliki grad koji ispunjava očekivanja i pruža puno toga reprezentativnog, zanimljivog i oku lijepog. Stephansplatz, Parlament, Ring i zasigurno kao šlag na tortu nepregledna ljepota dvorca Schönbrunna, nešto što će vas iznenaditi bez obzira koliko ste slika vidjeli prije. Pod dojmom onoga što smo vidjeli nastavljamo put i napokon smo u Pragu. Jurimo po hotelu i snalazimo se, pronalazimo druge maturante i slijedimo dvije opcije ili besana noć provedena u društvu ili pokušaj odmora. Naredni dani nakon doručka bivaju gotovo jednako ispunjeni. Obilasci, znamenitosti, katedrale, samostani, Kafka, Karlo i njegov most, crkve, Višegrad i sve ostalo što smo planirali. Imajući razumijevanja za naš umor i iscrpljenost, svaki dan nam je dodjeljeno slobodno vrijeme. Jednostavno ne postoji osoba kojoj bar jedna od znamenitosti nije ostala u pamćenju, pa makar to bio i toranj sa satom. Svakako, ne radim reklamu nego toplo preporučujem svakome tko se ikad zaputi u Prag, ne dopustite sebi da vaš obilazak prođe bez Križikovih fontana. Da ne izostavim ovaj dio koji moje vršnjake, a i one mlađe od njih, vjerojatno najviše zanima. Svaku večer smo imali priliku zabaviti se u disku. Mislim da su zapravo večeri ono što nas je najviše zbližilo. Nije bitno jesmo li sjedili u hotelskim sobama, parkovima, skakali u disku ili lutali gradom, tada nije bilo bitno tko je od nas koji smjer, odakle dolazimo i kakve su naše ocjene tamo odakle smo došli. Upoznali smo druge maturante, turiste, naposljetku i jedni druge. Osjetite pripadnost nerijetko pa makar bili i potpuni outsider. A profesori? Kako njih zabaviti. Ono što vam oni dopuste tamo, roditelji vam vjerojatno ne bi tolerirali. Kako vi, odnosno mi imamo granice, tako ih imaju i oni. Pronađite si uzor među njima i slobodno se opustite. Stvar je dogovora, mi smo sa svojih četvero nevjerojatnih ljudi doživljaj ovog putovanja doveli do maksimuma. Ukoliko u njihovim očima uhvatite iskru ponosa znat ćete da je vaš dio odrađen kako treba. Možda vam to tada neće biti bitno, ali sigurno postoji vrijeme kada ćete to naučiti cijeniti.

Salzburg? A žao nam je, više sreće drugi put, kiša je bila nemilosrdna.

    Sve u svemu, kada se skrati ova otegnuta priča, zanemarivši novac koji smo potrošili (makar ga majka i naknadno slala), svi smo mi na dobitku. Prekrasan povijesni grad poput Praga nekima je od nas donio nova ili čak obnovilo stara prijateljstva, rodio možda neke nove ljubavi ili bar nečiji duh oplemenio novim iskustvom. Osobno, vožnja po Vltavi (zaboravih spomenuti) osim uz prekrasan pogled na ono što se razgleda, danima ostavlja vremena i da razmislite o svemu spomenutome. Apeliram na ostale generacije, Prag nije samo pivo.

Stanislava Ćurić, 4a