Klikom na sliku možete virtualno prošetati našom školom i putem interaktivnih točki upoznati zanimanja koja obrazujemo....
Srednja škola Ivana Trnskoga nalazi se u Hrvatskoj Kostajnici u ulici Hrvatskih branitelja br. 14., neposredno uz Osnovnu školu Davorina Trstenjaka, te sa sportskom dvoranom čini jedan arhitektonski kompleks. Škola se nalazi sjeverno od glavne gradske prometnice u relativno mirnom dijelu grada. Zgrada je okružena zelenim površinama, koje su kultivirane.
Obrazovna područja - programi i trajanje obrazovanja:
trogodišnji program: stolar (klasični model) i
četverogodišnji programi: opća gimnazija,
ekonomist
šumarski tehničar
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
Svim ljudima dobre volje miran, sretan i blagoslovljen Božić, a u Novoj godini zdravlje, blagostanje i napredak žele učenici, nastavnici i ravnateljica Srednje škole Ivana Trnskoga Hrvatska Kostajnica
STJEPAN LICE: NEMOJ ZA SOBOM ZALUPITI VRATA
Ako ti u ove dane roditelji, možda, u ljutnji kažu:
"Glava ti je tvrđa od kamena."
ili
" Ne znam za što ti služi ta slamarica koju nosiš na ramenima."
ili
"Vole jedan najobičniji"
Nemoj srdito ustati, izaći iz sobe i zalupiti za sobom vrata. To bi moglo biti kobno.
U noći prvog Božića u povijesti Čovjeka i Zemlje sva su vrata bila zatvorena.
Ne znam da li iz straha, da se mrak ne useli u njihove kuće ili iz straha da ono malo svjetlo što se okupilo oko njihove svjetiljke ne iščezne, da ne utrne, no, svakako, ljudi su te noći čvrsto zatvorili svoja vrata.
Bilo što bilo, pouzdano mogu reći da su oba straha bila posve neosnovana.
Jer - u otvorenim vratima može se nastaniti samo svjetlo. Svakako, neobično je što se rijetko tko upita što bi bilo s Poviješću, s Čovjekom i sa Zemljom da u toj noći nije bilo jednoga prirodnog udubljenja u kamenu na kojem jednostavno nije bilo vrata pa se nije ni imalo što zatvoriti, da u tom udubljenju nisu boravili, posve bezimeni vol i magarac.
To što su nad tim prizorom bdjele dobre i blage zvijezde, mislim da nije potrebno spominjati. Zar je moglo ili barem smjelo biti drukčije?
Kamen je, doduše, tvrd, ali umije biti uporište i zaklon. Slama je, doduše, prazna, ali umije biti nježna i prilagodljiva. Vola smatraju glupom životinjom, ali ona je prije svega odana i marna. Magarac zna biti silno tvrdoglav, ali kad se odluči, nema te prepreke koju ne bi mogao svladati.
Usred takvih i tolikih vrlina i Bogu je bilo moguće da se rodi kao Čovjek.
No, ne smije se previdjeti činjenica da su tome u mnogome pripomogla otvorena vrata. Zbog toga, kažu li ti u ove dane, a i inače, roditelji, možda, nešto neprilično ili nešto što te može povrijediti, nemoj srdito izići iz sobe i zalupiti za sobom vrata.
Jer zatvorena vrata nemaju što reći zatvorenim vratima (a ljutnja je isto što i zatvorena vrata).
Ostavi svoja vrata otvorena bar toliko da kroz njih mogne proći svjetlo. A svjetlo je moguće da odškrine i najteža i zakračunana vrata (više od toga i nije potrebno).
Božići se nižu kroz povijest, u Ljudima, na Zemlji i bilo bi lijepo da ih je više nego zvijezda. Anđeli, naime, prilično nestrpljivo iščekuju svaku priliku u kojoj mogu zapjevati slavu Bogu koji boravi u visinama ljudskoga srca i obasiplje mirom Ljude, miljenike svoje.
Svim ljudima dobre volje miran, sretan i blagoslovljen Božić, a u Novoj godini zdravlje, blagostanje i napredak žele učenici, nastavnici i ravnateljica Srednje škole Ivana Trnskoga Hrvatska Kostajnica
STJEPAN LICE: NEMOJ ZA SOBOM ZALUPITI VRATA
Ako ti u ove dane roditelji, možda, u ljutnji kažu:
"Glava ti je tvrđa od kamena."
ili
" Ne znam za što ti služi ta slamarica koju nosiš na ramenima."
ili
"Vole jedan najobičniji"
Nemoj srdito ustati, izaći iz sobe i zalupiti za sobom vrata. To bi moglo biti kobno.
U noći prvog Božića u povijesti Čovjeka i Zemlje sva su vrata bila zatvorena.
Ne znam da li iz straha, da se mrak ne useli u njihove kuće ili iz straha da ono malo svjetlo što se okupilo oko njihove svjetiljke ne iščezne, da ne utrne, no, svakako, ljudi su te noći čvrsto zatvorili svoja vrata.
Bilo što bilo, pouzdano mogu reći da su oba straha bila posve neosnovana.
Jer - u otvorenim vratima može se nastaniti samo svjetlo. Svakako, neobično je što se rijetko tko upita što bi bilo s Poviješću, s Čovjekom i sa Zemljom da u toj noći nije bilo jednoga prirodnog udubljenja u kamenu na kojem jednostavno nije bilo vrata pa se nije ni imalo što zatvoriti, da u tom udubljenju nisu boravili, posve bezimeni vol i magarac.
To što su nad tim prizorom bdjele dobre i blage zvijezde, mislim da nije potrebno spominjati. Zar je moglo ili barem smjelo biti drukčije?
Kamen je, doduše, tvrd, ali umije biti uporište i zaklon. Slama je, doduše, prazna, ali umije biti nježna i prilagodljiva. Vola smatraju glupom životinjom, ali ona je prije svega odana i marna. Magarac zna biti silno tvrdoglav, ali kad se odluči, nema te prepreke koju ne bi mogao svladati.
Usred takvih i tolikih vrlina i Bogu je bilo moguće da se rodi kao Čovjek.
No, ne smije se previdjeti činjenica da su tome u mnogome pripomogla otvorena vrata. Zbog toga, kažu li ti u ove dane, a i inače, roditelji, možda, nešto neprilično ili nešto što te može povrijediti, nemoj srdito izići iz sobe i zalupiti za sobom vrata.
Jer zatvorena vrata nemaju što reći zatvorenim vratima (a ljutnja je isto što i zatvorena vrata).
Ostavi svoja vrata otvorena bar toliko da kroz njih mogne proći svjetlo. A svjetlo je moguće da odškrine i najteža i zakračunana vrata (više od toga i nije potrebno).
Božići se nižu kroz povijest, u Ljudima, na Zemlji i bilo bi lijepo da ih je više nego zvijezda. Anđeli, naime, prilično nestrpljivo iščekuju svaku priliku u kojoj mogu zapjevati slavu Bogu koji boravi u visinama ljudskoga srca i obasiplje mirom Ljude, miljenike svoje.