Klikom na sliku možete virtualno prošetati našom školom i putem interaktivnih točki upoznati zanimanja koja obrazujemo....
Srednja škola Ivana Trnskoga nalazi se u Hrvatskoj Kostajnici u ulici Hrvatskih branitelja br. 14., neposredno uz Osnovnu školu Davorina Trstenjaka, te sa sportskom dvoranom čini jedan arhitektonski kompleks. Škola se nalazi sjeverno od glavne gradske prometnice u relativno mirnom dijelu grada. Zgrada je okružena zelenim površinama, koje su kultivirane.
Obrazovna područja - programi i trajanje obrazovanja:
trogodišnji program: stolar (klasični model) i
četverogodišnji programi: opća gimnazija,
ekonomist
šumarski tehničar
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
Ivan Kozarac hrvatski je romanopisac i pripovjedač. Rodio se 1885. godine u Vinkovcima. Njegov život je bio težak i kratak, uspijevao se boriti protiv siromaštva, ali nije mogao pobijediti bolest...
Potječe iz siromašne obitelji koja ga ipak uspijeva školovati. Tako je krenuo u gimnaziju, ali završio je samo dva razreda. Naime, tada mu je umro otac, a pošto je obitelj bila jako siromašna, morao se zaposliti. Cijeli svoj kratki život proveo je zarađujući za život kao činovnik.
Kratko vrijeme proveo je u vojsci, ali pošto je bio krhkog zdravlja, ubrzo se vraća u Zagreb gdje je nastavio službu.
1910. godine vratio se u rodne Vinkovce već jako bolestan. Već je par godina bio bolovao od tuberkuloze, a želja mu je bila da kraj svog života dočeka u svom rodnom kraju. Vinkovci su mu bili izvor inspiracija, kako stvaralačkih, tako i životnih. Krajem 1910. godine je umro i to samo s dvadeset i pet godina.
Već u njegovim prvim napisanim riječima, koji su bili stihovi, možemo vidjeti da se radilo o velikom talentu. Iako oni nisu imali dubinu niti su bili stilski dotjerani, bili su prepuni mladenačkog optimizma i volje za životom.
Kozarac je poznavatelj slavonskih ljudi i običaja pa su njegova djela prepuna opisa običnog čovjeka iz toga kraja i to često s velikom kritičnošću, krajolika i pejzaža, ali i slavonskih žena.
Njegovo najuspješnije djelo roman je "Đuka Begović". U njemu je došao do izražaja sav njegov talent pa se s pravom ovo djelo ubraja u najuspješnija djela hrvatske književnosti.