Srednja škola Ivana Trnskoga Hrvatska Kostajnica

Svoju strast i želju za književnošću počinje razvijati već u srednjoj školi te počinje pisati pripovijetke i objavljivati književne novine. Kako već to biva, bez mladenačkog zaljubljivanja nema ničega, pa tako Flaubert kao mladić biva zaluđen Elisom Foucault, ženom muzičkog izdavača Mauricea Schlesingera.

Iako je od njega bila starija jedanaest godina, to ga nije sprječavalo da često odlazi u turistički gradić Tourville da je može susretati. Međutim, ubrzo i njegovi osjećaji prema Elisi polako blijede, a  počinju prvi znaci književne, ali i životne karijere.

Roditelji su ga (kao što bi to učinili ama baš svaki na svijetu) poslali na fakultet da stekne obrazovanje. Ali, iako u tako lijepom gradu kao što je Pariz, Flaubert se teško snalazi, a još je manje bio zainteresiran za knjigu i učenje.Počinje se više okretati samoći, nesretan je i usamljen, a ubrzo napušta i fakultet.

Ipak, ljubavni život nije mu bio sasvim loš. Tokom jednog kratkog boravka u Parizu upoznaje Louisu Colet, pjesnikinju. Njihova veza potrajala je oko desetak godina. Ali, on nikad nije zasnovao svoju obitelj.

Neobjavljene putopisne bilješke koje je ostavio otkrivaju nam zaista mnogo stvari. Iako u doba realizma, kada djeluju veliki romanopisci poput Tolstoja i Dostojevskog, on uspijeva stvoriti jedan nenadmašiv uzor u svojim djelima kao veliki pisac i učitelj. Pa zato nije ni čudno da se na njegova djela pozivaju slavna imena poput Maupassanta, Zole, Camusa, Kafke.. Da, baš oni.

Moć djela – poistovjećenje sa samim sobom?

I kako ima dosta djela koja je napisao, jedno svakako moramo spomenuti. Slavna „Gospođa Bovary“ iz 1857. godine svojom kontroverzom donosi priču o preljubima, dosadi, samoubojstvu.

Djelo je matematički promišljeno, dakle, nije Flaubert samo srljao u nešto tek toliko da nešto napiše. Izvori ovog djela mogu se naći u više točaka – smatra se da se neki dijelovi knjige itekako mogu povezati sa stvarnim životom kojeg je sam doživljavao, ali i da inspiracija dolazi iz novinskih izvještaja.

Djelo je započinjao ponovno pisati po desetke puta, a komponirao je čak 70 nacrta za plan ove knjige. Jer ipak, tema o kojoj je pisao bila je već prikazana u djelima ranijih generacija, pa je morala biti svojim stilom dobro ukomponirana.

Kako i on sam kaže: Gospođa Bovary je roman o “ironičnoj sudbini koja podešava stvari tako da cjelina bude što je moguće skladnija, a sudionici što je moguće nesretniji”. Poistovjećuje se s glavnim likom i kaže: „Gospođa Bovary, to sam ja.“ Zato je i djelo shvaćeno kao neka vrsta osobne biografije.

I da, ne zaboravimo spomenuti da je knjiga izazvala veliki uspjeh, ali je bila osuđena i proganjana od strane pariškog suda (zbog navodno nemoralnih dijelova teksta).

Zanimljivosti

• Uspio je da svojim dobrim pisanjem u tekstu od 2000 riječi nijednom ne ponovi istu riječ.
• 2008. godine u francuskom gradiću Rouenu (njegovo rodno mjesto) otvoren je najveći pokretni most u Europi. Dobio je naziv Gustave Flaubert. Mostom je olakšan promet između luke i središta grada, stajao je 155 milijuna eura, a dug je 670 metara.

Kako bi rekao Flaubert: 

„Kad čovjek očajava, uvijek treba da se nada, a kad se nada, treba da sumnja.“

„Lijepi su lijepi samo zato što su okruženi ružnima.“

„Mi smo stvoreni za bol. Suze su za srce ono što je voda za ribe.“

„Ne, ja ne prezirem slavu, jer čovjek ne prezire ono što ne može dočekati.“

„Ništa tako ne ponizuje čovjeka koliko to što vidi da budale uspijevaju u stvarima u kome je on doživio neuspjeh.“

„Srce je bogatstvo koje se ne prodaje i ne kupuje, nego se poklanja.“

„Što znači biti slavan? – Postići da se govori mnogo gluposti na vaš račun.“

 Tatjana Kukolić