Srednja škola Ivana Trnskoga Hrvatska Kostajnica

Stvaralaštvo Edgara Degasa (1834-1917) francuskog umjetnika rođenog u 19. stoljeću, no umjetničkim opusom duboko uronjenim u zbivanja 20. stoljeća, pripada vrhuncima svjetske likovne baštine. Njegove su izložbe, kao i djela u svjetskim muzejima posebno važni događaji, svojevrsna privilegija koju nije lako uživati...

Galerija Klovićevi dvori će na utemeljiteljski datum svojega osnutka, 15. ožujka kada su se prije trideset godina trima izložbama (Otona Glihe, Dušana Đamonje i Alberta Dürera) građanima Zagreba i cijele Hrvatske otvorila vrata izložbenoga prostora na Gornjemu gradu, predstaviti kiparski opus jednoga od najvećih umjetnika modernoga doba.

Edgar Degas najpoznatiji je po prikazivanju balerina i svijeta na sceni čije blještavo lice što ga doživljavamo iz gledališta, ima svoje naličje skriveno iza kulisa. Teški napori, mukotrpne vježbe i predanost koju zahtjeva profesija nisu čitki pred svjetlima pozornice. Upravo to naličje, taj drugi osoban pogled koji ogoljuje nataložene slojeve reprezentativnosti Degasov su primarni interes, bilo da se radi o kazalištu, cirkusu, konjskim utrkama ili sličnim toponimima pariškoga onodobnoga mondenoga života. Impresionist, po načinu tretiranja trenutka ovjekovječenoga u pokretu plesačice, labilnoj ravnoteži tijela akrobatkinje ili konja u trku, on nije u potpunosti priklonjen načinu rada impresionista posebice kada se radi o njihovom izlasku iz ateljea u prirodu. Fascinirala ga je fotografija, čije postupke i način zahvaćanja stvarnosti pokušava primijeniti u mediju tradicionalne umjetnosti slikarstvu ili skulpturi. Iako je za života izložio samo jednu skulpturu onu Male četrnaestogodišnje plesačice za koju danas znamo da joj je kao model poslužila baletna debitatantkinja belgijanka Marie van Goethem njegove su skulpture najintrigantniji dio opusa. Na izložbi je impresionista 1881., upravo zbog inovacijskog postupka amalgamiranja visokovrijednih umjetničkih materijala poput bronce sa efemernim (prozaičnim) materijalima kose i tkanine, ta skulptura izazvala zgražanje.

Jednako lijepe i zanosne bez obzira jesu li slikane uljem, ugljenom ili pastelom, njegove su plesačice svojom zvjezdanom slavom zasjenile po mnogim stručnjacima najbolja djela slavnoga majstora – njegove skulpture. Degas je devetnaestostoljetni umjetnik zadivljen pokretom. On slika konje, kupačice i balerine. Slika ih kako plešu, istežu se, skaču i trče, sagibaju se. Degas je slikar tijela u pokretu. Veliki je majstor brzo shvatio da se bit pokreta i ljepota napetog tijela može najbolje iskazati u trodimenzionalnoj skulpturalnoj formi. Degasove su skulpture najmoderniji dio njegovog opusa. Često se o njima mislilo kao o studijama jer su slobodno oblikovane i hrabro postavljene bez ograničenja i pravila ranijeg stoljeća. No, malo ih je poslužilo kao predložak za slike. Mnoge djevojke prepoznajemo i na skulpturama i na crtežima i na slikama što pokazuje da su skulpture bile samostalan i jednakovrijedan majstorov interes. Interes za skulpturu budi se kod Degasa oko 1850. godine kada često boravi u Normandiji gdje promatra konje na farmi, na trkama, u kasu i u galopu. Tragajući za adekvatnim materijalom u kojem će zabilježiti tu magiju pokreta, Degas je otkrio da je za njegove ideje savršena podatnost mješavine plastelina i pčelinjeg voska. Mekoća materijala omogućavala mu je slobodno preoblikovanje forme koliko god puta je trebalo, bez obzira na protok vremena. Primjerice, mogao je bez problema nogu konja pomicati prema gore ili dolje, lijevo ili desno. Brončani odljevi Degasovih skulptura koje ćemo vidjeti na zagrebačkoj izložbi napravljeni su tek nakon majstorove smrti. Njihovi voštani predlošci čuvaju se u nekoliko svjetskih muzeja, većina ih je i danas u SAD dok je tek šest primjeraka u pariškom Musee d’Orsay. Kolekcija od 74 odljeva koju ćemo Vam pokazati na izložbi u Galeriji Klovićevi dvori vlasništvo je M.T. Abraham centre for visual arts. Osim balerina, kupačica i konja u pokretu u kolekciji se nalazi i nekoliko portreta te jedan torzo. Otkriti Degasa kao kipara silno je uzbudljivo. Vidjeti plesni pokret njegovih balerina u prostoru, doživjeti volumen propetih ili konja u kasu, ili savitljivost tijela kupačica, znači tako poznatu Degasovu sliku sagledati u trećoj dimenziji. Novi doživljaj Degasa je i u sagledavanju površinske strukture tih skulptura, koje odaju impresionističko oblikovanje. I otkrivaju slavnoga slikara kao nenadmašnog kipara.