Srednja škola Ivana Trnskoga Hrvatska Kostajnica

Poznati psihoanalitičar, iliti otac psihoanalize, Sigmun Freud, rođen kao Sigismund Schlomo Freud, bio je austrijski neurolog koji je osnovao disciplinu psihoanalize. Freud je najpoznatiji po svojim teorijama nesvjesnog uma i mehanizmu depresije, te za stvaranje kliničkih metoda psihoanalize za istraživanje uma i liječenje psihopatologije kroz dijalog između pacijenta i psihoanalitičara.

Još dok je bio dijete roditelji su uočili kako je mali Sigmund izrazito bistro dijete te je stoga uživao i poseban status unutar obitelji. Iako su živjeli u malenom stanu sa sedmero djece Sigmund je imao vlastitu sobu i uljnu svjetiljku dok su ostala djeca u obitelji za rasvjetu pri učenju koristila svijeće. Kao dijete maštao je o tome da postane general ili ministar, ali kako je bio Židov nije mu bilo dopušteno baviti se bilo kakvim zanimanjem osim medicinskog i pravnog.

Freudove zasluge u znanosti

Od pedesetih godina prošloga stoljeća medicina je skupila mnogo dokaza da su svi psihijatrijski poremećaji biološkog, a ne psihološkog karaktera i da su posljedica kvara u neurofizološkoj funkciji središnjega živčanog sustava. Stres je najčešći okidač psihijatrijskih poremećaja, no on to čini biološkim djelovanjem na rad živčanog i endokrinog sustava, neovisno o pacijentovoj volji ili načinu razmišljanja.

• Od 1912. bavi se pitanjem oca, pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (tantos), principa realnosti i principa zadovoljstva.
• Osam godina kasnije (1920.) zbog epidemije gripe umire Freudova kćerka Sophie, a iste godine on predlaže novi model društvenog sklopa u kome se pojavljuju ego, id i superego.
• Njegov istraživački doprinos uključuje i otkrivanje novih osobina živčanih stanica kod zlatne ribice i postojanje testisa kod mužjaka jegulje.
• Ipak, najvažnijim otkrićem smatra se činjenica da kokain može biti upotrebljen za liječenje mnogih bolesti. Sam Freud je uzeo drogu bez pojave nekih štetnih učinaka, no njegovo oduševljenje ovim otkrićem ubrzo se smanjilo zbog spoznaje da kokain stvara ovisnost.

Freud i snovi

Tumačenje snova” (1900.), je djelo kojim i simbolično, analizom osobnih snova, koje je nazvao “kraljevski put u nesvjesno”, Freud počinje novo, dvadeseto, stoljeće.

Snovi najbolje ilustriraju logiku nesvjesnog, koja je različita od logike svjesnih misli. Zato psihoanaliza poklanja pozornost snovima, omaškama, dosjetkama, jeziku, igrama riječi, premiještanju, kondenzaciji, poput literarnih kritičara.

Freud postepeno napušta tehniku hipnoze i počinje sve češće primjenjivati metodu slobodnih asocijacija i analize snova. Postepeno počinje analizirati i parapraksije, (parapraxes, slips of the tongue), omaške u govoru, čitanju, pisanju, nezgodama, nekongruentnošću između izgovorenog sadržaja i gestama (npr. prilikom lažnih svjedočenja).

Zatim je proučavao dosjetke i šale, kao treći put u nesvjesno, a smatra ih ekspresijom potisnutih želja i ideja. Poput kraljevske lude, koja govori samo istinu (“Car je gol”). (Šale i njihova povezanost sa nesvjesnim, 1905.).

Sigmund Freud je vjerovao da primarni proces mišljenja “ne uzima u obzir uobičajena ograničenja vanjskog svijeta i društvenog okruženja”, te štoviše, ignorira ograničenja postavljena vremenom i prostorom. Na primjer, susrećemo ga u aluzijama, analogiji, fantaziranju, a osobito u poeziji, dosjetkama, šalama, snovima i simptomima.

Rad sna sadrži svjesni, manifestni kontekst i latentni kontekst, potisnutu želju (golu istinu); cenzuru – potiskivanje (uglavnom socijalno determinirano) koje producira premještanje, kondenzaciju, simbolizaciju i dramatizaciju; predsvjesnu sekundarnu elaboraciju: impoziciju svjesne logike.

Snovi govore simboličkim jezikom. Tipični simboli su npr. tijelo kao kuća; za maskulinost: visoki tornjevi, pipe, klarinet, noževi, ubojito oružje, trčeči konji; femininost: zvijezde, tjesnaci, dvorišta…

—> Edipov kompleks: od mita do stvarnosti

Freud i seks 

Freud u razradi svog sustava mišljenja često služio likovima i zapletima iz antičkih mitova, tako da je pribjegao Sofoklovu “Kralju Edipu” ne bi li poručio da ljudsko biće prirodno teži incestu i objasnio kako je ta težnja potisnuta. Tvrdio je da spolni život počinje manifestacijama koje se javljaju ubrzo nakon rođenja, a seksualni je razvoj podijelio u četiri faze: oralnu, sadističko-analnu, faličnu i genitalnu, od kojih je svaka obilježena specifičnim događajima.

Tijekom oralne faze, pojedinac je ponajviše usmjeren na stjecanje zadovoljstvapotrebama usta, koja Freud shvaća kao prvu erotogenu zonu.

U sadističko-analnoj fazi dijete traži zadovoljenje kroz agresiju i funkciju izbacivanja izmeta.

U faličnoj fazi djeca postaju usmjerenija na svoja spolovila. U dječaka se, navodno, javljaju strah od oca i kastracije te Edipov kompleks, pri kojemu mašta o spolnim odnosima s majkom. Analogno Edipovu kompleksu, djevojčice razvijaju Elektrin kompleks, koji se očituje zavišću dječacima na njihovim penisima.

Zatim seksualni razvoj na neko vrijeme zastaje, te se zaključuje u genitalnoj fazi, u kojoj su svi elementi seksualne funkcije do kraja organizirani i koordinirani. Homoseksualnost je gurnuo u isti koš sa seksualnim perverzijama, tumačeći ih kao posljedice “pogrešaka u seksualnom razvoju.”

Freudov psihosocijalni model mnogi su kritizirali i osuđivali. Neki su odbili njegovu ideju o seksualnosti u dječjoj dobi, o incestu kao “prirodnoj ljudskoj težnji” i o navodnoj ženskoj “zavisti” muškarcima na penisu.

Moderna medicina odbacuje i njegovu ocjenu homoseksualnosti kao poremećaja, no zahvaljujući velikom kulturnom utjecaju Freudovih teorija, u prvom su dijelu 20. stoljeća mnogi homoseksualci bili zatvarani u ustanove za duševno oboljele te “liječeni” psihoanalizom i srodnim tehnikama, od kojih su neke i danas u upotrebi među konzervativnijim terapeutima. Proces traje sve dok pacijent ne izgovori ono što se podudara s terapeutovim hipotezama, a s obzirom na to da mogućih hipoteza ima na tisuće, razumljivo je da tretman traje godinama, uz golem utrošak pacijentova vremena i novca.

Nakon što su nacisti okupirali Austriju 1838.s, a prije toga u Berlinu javno spalili Freudove knjige, Sigmund napušta Austriju i preseljava se u Englesku gdje sve do same smrti, 23. rujna 1939. godine, uzrokovane rakom grla liječi svoje pacijente. Sigmund Freud djed je slikara Luciana Freuda te komediografa i pisca Clementa Freuda te pradjed novinarke Emme Freud i modnog dizajnera Belle Freuda te Matthewa Freuda.

Freudove misli

• “Veliko pitanje na koje nije dat odgovor i na koje nisam ni sam u stanju  odgovoriti poslije trideset godina istraživanja ženske duše glasi: šta žena zapravo želi?”

• “Muškarac je sretan sa bilo kojom ženom dok je ne zavoli.”

• “Mi pretpostavljamo da u čovjeku postoje samo dvije vrste nagona: takvi koji teže održanju i ujedinjenju – zovemo ih erotski,… ili seksualni, sa svjesnim proširenjem popularnog pojma seksualnosti, – i oni drugi koji teže razaranju i ubijanju, njih smo sabrali pod imenom nagona za agresijom ili destruktivnog nagona… Tako je i u nagonu ljubavi usmjerenom na objekte potreban jedan dodatak nagona za ovladavanjem ukoliko se želi dokopati svoga objekta.”

• “Idealno stanje bi, naravno, bilo takva zajednica ljudi koji su svoj nagonski život podredili diktaturi uma.”

• “Ne želim da mi se mlađa kći pojavi na javnom mjestu i suoči se sa surovim stranama života. Ona treba, koliko god može, ostati kod kuće u dnevnoj sobi.”

• “Voljeti i raditi srodne su sposobnosti koje su znak pune zrelosti.”